Nakon što je Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu odbacilo kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja zbog onečišćenje vode u Slavonskom Brodu u ožujku ove godine, Hrvatska se po prvi put suočila s najneobičnijim obrazloženjem za taj dramatični ekološki inicident ikada. DORH je naveo kako se u konkretnom slučaju ‘ne ostvaruju elementi kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti’, a zagađenje se dogodio – slučajno.
Nema odgovora tko je prouzročio slučajni incident, niti će itko odgovarati. Je li ovakvo rješenje DORH-a zatvorilo ikakvu daljnju mogućnost da se slučaj rasvijetli, pitali smo Mirelu Holy, bivšu ministricu zaštite okoliša i prirode i poznatu ekološku aktivisticu.
„Neugodno sam iznenađena takvom odlukom DORH-a zato što zagađenje ne može biti slučajno. Vodopravna inspekcija i inspekcija zaštite okoliša u koordiniranom postupanju su trebale uzeti kontaminirane uzorke vode za piće, vidjeti o kojem tipu ugljikovodika se ovdje radi i na temelju analize ugljikovodika detektirati potencijalni uzrok zagađenja. Trebalo je potom obići sve poslovne subjekte u okolici Slavonskog Broda koji se bave ugljikovodicima, uvjerena sam da ih nema tako mnogo. Na temelju te, uvjetno rečeno, analize „krvne slike”, oni su trebali uzeti njihove uzorke, usporediti ih, i na temelju toga utvrditi uzročnike. Uvijek postoji mogućnost da se radi i o namjernom onečišćenju vodnog sustava Slavonskog Broda. Možda je netko namjerno izlio ugljikovodik? Ali i to se trebalo i moglo utvrditi. Naprosto ne postoji mogućnost da se dogodio „slučajni” incident. To je neprihvatljivo.”
Mirela Holy
Je li moguće da Slavonski Brod ali i cijela hrvatska javnost ostane bez odgovora što se zapravo dogodilo? Je li nalaz DORH-a zatvorio ikakvu daljnju mogućnost da se zagađenje istraži i utvrdi tko je odgovoran?
Nevjerojatno mi je da je DORH komunicirao tako nešto. Postoje institucije koje su morale utvrditi što se zbilo i tko je odgovoran. To su vodopravne inspekcije i inspekcije zaštite okoliša. Dogodio se vrlo ozbiljan slučaj kontaminacije ovakav zaključak DORH-a ne smije biti „točka na i”. Gdje su nalazi inspekcija? Jesu li one surađivale s DORH-om? Ako jesu, kako je moguć ovakav nalaz? One se moraju očitovati, mi moramo saznati rezultate njihovog nadzora. A njihov nalaz ne može biti da se radilo o „slučajnom događaju”. To bi bio kraj bilo kakvog ozbiljnog inspekcijskog nadzora. Nevjerojatno je da te državne institucije šute i građani moraju inzistirati da saznaju prave odgovore. „Slučajno” nije odgovor.
Susrećemo li se možda i u ovom slučaju s onim što je već poznata svjetska praksa: da često moćni počinitelji ekoloških zagađenja uspijevaju ostati skriveni ili je dugačak put do njihova razotkrivanja?
Na žalost, događa se. Mada kod najvećih havarija, poput razlijevanja nafte ili ugljikovodika, počinitelji budu utvrđeni a sve je više primjera plaćanja dosta velikih financijskih kazni. Ali bio je dugačak put do toga. Tek na početku ovog stoljeća počele su se plaćati financijske kazne, u početku smiješne, da bi British Petroleum nakon velikih sudskih procesa prije nekoliko godina platio ozbiljne novce za onečišćenje u Meksičkom zaljevu. No, možda je trebao platiti još i više, ako uzmemo u obzir koliko su onda trošili novaca na PR za popravljanje imagea. Izuzetno je važno da se dođe do počinitelja, da on bude prepoznat, osuđen. To je jedini put da bi se podigla svjesnost i odgovornost. Zato i građani Slavonskog Broda ali i cjelokupna hrvatska javnost moraju nastaviti borbu za utvrđivanje činjenica oko onečišćenja. „Slučajno” - ne može biti odgovor na kojeg možemo pristati.
