Marko Jelić, gradonačelnik Knina, sada već bilježi nešto više od godinu dana svog mandata, a izazvao je pozornost cijele hrvatske javnosti još u vrijeme lokalnih izbora – jer je bio dramatično drugačiji političar od svoje prethodnice, Josipe Rimac, zvijezde HDZ-a koja je završila s optužnicom za koruptivne radnje koje su se događale upravo u Kninu. Jelić je bio nositelj nezavisne liste, dakle, nestranački kandidat, čovjek s impresivnom znanstvenom karijerom: doktor je molekularne biologije, bivši dekan kninskog Veleučilišta „Marko Marulić”.
Jelić je kao četrnaestogodišnji dječak završio u izbjeglištvu u Zadru, rodna kuća Jelićevih bila je minirana tijekom rata, njegov otac Ante je bio pripadnik prvih hrvatskih redarstvenika koji su se angažirali u obrani Hrvatske a iz rata je izašao kao invalid, no Marko Jelić je uvijek zagovarao civilizirani suživot Hrvata i Srba u Kninu. On je političar koji je bio spreman odgovarati na sva pitanja, od toga treba li Thompson pjevati u Kninu, je li se spreman pokloniti svim žrtvama Oluje, pa i srpskim.
Uoči ovogodišnjeg Dana pobjede i domovinske zahvalnosti koji se tradicionalno obilježava velikom proslavom u Kninu opet su sve oči uprte u Knin. Već je bilo rasprave o mjestu obilježavanja, ali i o očekivanjima kome će se i zašto zviždati. O tome, ali i o problemima grada i nastojanjima da Knin bude moderan grad u koji će se ljudi vraćati i u kojem će ostajati živjeti, razgovaramo s gradonačelnikom nekoliko dana prije velike proslave.
Prošle godine je centralna proslava Dana pobjede bila na Tvrđavi, ove godine će centralni dio svečanosti biti u Kninu, nakon intervencije braniteljskih udruga. Jeste li i vi kao gradonačelnik Knina bili uključeni u razgovor o „lokaciji”? Jeste li zadovoljni finalnim scenarijem?
Zbog dužnosti koju obnašam po automatizmu sam uključen u odbor za obilježavanje obljetnice Oluje. Govorilo se u javnosti o nekakvih prijeporima, ali ja ne bih tako rekao. Bilo je različitih prijedloga, ali nije bilo nikakvih dramatičnih prijepora. Unutar tri-četiri mogućnosti izabrala se ova verzija. Nije važno moje osobno „zadovoljstvo”. Zadovoljan sam s onim što se dogovorilo i važno je da se svi sada usmjerimo na to da svi elementi svečanosti budu kvalitetno organizirani i da imamo veličanstveno obilježavanje događaja – jer taj događaj to nesumnjivo zavređuje. Ako se mene pita, radi se o događaju koji spada u sam vrh hrvatskih državnih blagdana. I važno je da ga obilježimo svečano i dostojanstveno.
Spekulira se o tome da će političari na gradskom trgu, gdje su više izloženi širokom krugu naroda – dobiti porciju zvižduka i verbalne kritike? Što vi očekujete?
Ne očekujem zviždanje ili bilo kakve druge izgrede. Ali ako ih i bude...i to je demokracija. Ako ljudi smatraju da žele nešto i tako poručiti, i to je put komuniciranja. No, ponavljam, uvjeren sam da će svečanost proteći dostojanstveno, i sam pozivam na – dostojanstvo. Obilježimo dostojanstveno taj dan, bez ekscesa. Radi se o događaju koji bi trebao biti lišen dnevnopolitičkih konotacija. To je dan kada se prisjećamo povijesnog trenutka i onih koji su dali svoje živote, žrtava.
Ipak, trebaju li političari biti spremni na zvižduke ako ih bude?
Naravno. Ne treba raditi dramu oko toga. Ako će biti u granicama zakona i civiliziranog ponašanja, to je isto dio demokracije.
Jeste li se i vi u svojoj gradonačelničkoj karijeri susretali s napadima i „zvižducima”?
Svaki dan. Kad ste političar, morate biti spremni na glas naroda, pa i na niske udarce. Sjetite se kada sam prošle godine uoči Dana pobjede bio na udaru jednog portala. Borite se protiv anonimnih podmetanja. Ali i to je dio ovog posla.
Obično se govori da je državni vrh najviše zainteresiran za Knin jednom na godinu, za obljetnicu Oluje, a da ga onda opet – zaboravi. Što vi kažete sada nakon svog još relativno kratkog gradonačelničkog iskustva?
Možda građani očekuju da Vlada bude češće u Kninu, ali ja razumijem da oni ne mogu dolaziti u svih 565 jedinica lokalne samouprave koliko ih ima u Hrvatskoj onoliko često koliko bi jedinice lokalne samouprave to htjele. No, pravo je pitanje: jesu li nama otvorena vrata u Vladi kada ih trebamo? Obično nemamo većih prepreka, komunikacija je korektna. Ali postoje prepreke unutar državnog sustava koje stvaraju probleme. Rekao bih da nas ograničavaju zakoni i zakonski propisi, koji ne uvažavaju – hrvatsku stvarnost. Oni bi trebali definirati samo okvir, ono što se ne bi smjelo činiti, a ne detaljno propisivati ono što se smije. Tako se stvaraju kočnice koje i nama i drugim jedinicama lokalne samouprave zbilja usporavaju projekte.
Imate li konkretan primjer?
Na sjednici Vlade koja je 4. kolovoza prošle godine održana u Kninu Vlada je donijela zaključak da se Kninu daruje objekt bivše vojarne Krka, koja se nalazi ispod same kninske tvrđave, uz rijeku Krku, prema Nacionalnom parku. Naime, u suradnji s Nacionalnim parkom Krka imamo namjeru otvorit ulaz i s naše strane. Već smo uložili 200 tisuća kuna, napravili smo studiju, geodetski snimak itd. No, stigli smo do prepreke: u Zakonu stoji da Vlada ne može darovati zemljište u turističke svrhe! Kao da turizam nije gospodarska grana? Ovdje se ne radi ni o kakvom zemljištu uz morsku obalu gdje bi ono možda i moglo biti izloženo takvim potezom špekulantima, nego se radi o našem pokušaju da oživimo Knin, da zaposlimo ljude...i sada se borimo s tom preprekom jer je nitko ne može riješiti. Napravili smo prijedlog da se promijeni ta Vladina uredba, ali ništa se nije dogodilo.
Dakle, ni godinu dana nakon Vladine odluke vi ne možete koristiti vojarnu i pokrenuti taj projekt?
Ne samo to. U studenom prošle godine smo završili elaborat i sve pripremili i dalje – ništa. Nema pomaka. No, ne očekujem nešto posebno za Knin. Znam da ima takvih slučajeva još u Hrvatskoj. To treba rješavati. Nama ljudi odoše jer ne mogu čekati našu administraciju!
Spomenuli ste prošlogodišnju sjednicu Vlade koja je održana u Kninu uoči Dana pobjede. Snažno je tada u javnosti odjeknula vaša rečenica: „možda iduće godine neće biti za koga održati sjednicu Vlade ”. Htjeli ste upozoriti na alarmantnu demografsku sliku u Kninu. Jesu li se dogodili ikakvi pozitivni pomaci po tom pitanju u proteklih godinu dana?
I dalje se borimo sa iseljavanjem. Ali činjenica jest da je nešto manjeg obima. Možda se smanjilo iseljavanje jer su već iselili svi koji su mogli? Osobno želim vjerovati da je barem dio ljudi odustao od iseljavanja jer je osjetio nadu da ovdje ima smisla ostati, da mogu nešto mijenjati, da bismo svi zajedno mogli nešto pokrenuti. Gradimo vrtiće, podigli smo rodiljne naknade...i činjenica jest da imamo nešto više novorođenčadi. Ali to ne znači da će oni ostati ovdje ako ne promijenimo još mnogo toga. Prije svega, ako ne bude novih radnih mjesta. I tu se opet vraćamo na projekt s vojarnom na ulazu u NP Krka. Trebamo ta radna mjesta.
Imate li zainteresiranih investitora koji bi htjeli pokrenuti posao u Kninu, ili preseliti dio pogona?
Dolaze nam zainteresirani poduzetnici ali ograničeni smo prostorom koji im možemo dati. Imamo poslovnu zonu, ali nemamo infrastrukturu. Samo dokumentacija za tu infrastrukturu je milijun, milijun i pol kuna. Evo, u ovom proračunu smo predvidjeli ta sredstva i nećemo odustati. Samo da bismo doveli vodu stoji oko 7 milijuna kuna. Nemojte shvatiti ovo kao žaljenje, ne žalim se. Idemo u to. Ali bilo bi bolje kada bi bilo manje administrativnih zapreka.
Spomenuli ste iseljavanje. A vi ste jedan od rijetkih političara koji je otvoreno progovorio o tome da se mora početi razmišljati i u useljavanju. Spomenuli ste Bjeloruse, Ukrajince...
Da, ali nisam govorio o Kninu, nego o cijeloj Hrvatskoj. To je tema kojom se bavi cijela EU, a u Hrvatskoj se premalo govori o svim mogućnostima i scenarijima.
Imate li i vi problem praznih kuća? Vrbovsko je primjerice pripremilo projekt poticanja kupnje praznih kuća i „vezivanja” obitelji za taj kraj, ali oni imaju – radna mjesta?
Mi imamo nešto specifičniji problem stambenog zbrinjavanja. Ovdje se radi o prostoru od posebne državne skrbi gdje imate veliki broj ljudi koji imaju određena prava, ali ne mogu ovdje ta prava riješiti. A s druge strane imate ljude koji su zauzeli objekte, dobit će ih od države nakon određenog roka, a onda će ih prodavati po enormnoj cijeni. Imamo kuća po iznimno niskim cijenama ali i stanova kojima država nabija cijene jer ih otkupljuje od onih kojima ih je darovala.
Vraćaju li se Srbi, obitelji koje su izbjegle nakon Oluje?
Nakon 25 godina to su ljudi u poznim godinama, ali ima i mlađih članova obitelji. Ima nešto povratnika, ali budimo realni: i Srbi i Hrvati jednako iseljavaju. Irska je primamljiva svima jer se uspijevaju zaposliti.
Osobno ste se angažirali oko smanjivanju međunacionalnih tenzija na kninskom području. Prošle godine je odjeknula vaša izjava da ste se spremni pokloniti i žrtvama sa srpske strane. No, i prošle godine je bilo bilo hapšenja izgrednika koji su izvikivali Za dom spremni. Bojite li se da će i ove godine biti izgreda?
U Kninu se valjda 20 godina nije dogodio međunacionalni incident. Ali da, dogodi se kad krene proslava i incidenata. Dođu usijane glave izvana, nisu to Kninjani. Mene osobno to žalosti i ljuti. Kako ljudi ne mogu shvatiti da Hrvatska počiva na antifašističkim temeljima. Nisu to komunistički temelji. Nego antifašistički. Zato bilo kakvim fašističkim znakovima i uzvicima ovdje ne smije biti mjesta i kvari dojam o Kninu. Mi ovdje živimo normalno i zbilja nam je svima, i Hrvatima i Srbima, stalo da Knin postane bolje mjesto za život. Na kulturna događanja dolaze i jedni i drugi, vidim zbližavanje. Kao gradonačelnik sam ponosan na to.
Što izdvajate kao najveći uspjeh u svom dosadašnjem dijelu mandata gradonačelnička, a što smatrate neuspjehom?
Uspjehom smatram to što osjećam slobodu kod građana Knina. Građani imaju slobodu da predlažu, da rade a gradska uprava im otvara vrata, pruža podršku i radi za njih. Bez tog osjećaja slobode ne bi postojao ni grad, niti demokracija, država. Neću nabrajati projekte, od vrtića, cisterni, javnih radova itd. To mora svaka gradska vlast. Mene najviše raduje i najviše mi znači to što osjećam da smo ljudima otvorili slobodu, da smo prekinuli klijentelizam i brojanje tko kome pripada, da se među nama gradi povjerenje. Nama su svi jednaki i svi jednako pokušavamo promijeniti grad nabolje.
