Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović na 7. Konferenciji "Hrvatska kakvu trebamo - 5 godina u EU" u organizaciji Večernjeg lista, osvrnula se na pet godina članstva u Europskoj uniji. Njen govor prenosimo u nastavku:
"Iznimno mi je drago moći govoriti o Hrvatskoj kao punopravnoj članici EU već 5 godina, s obzirom na to da sam i sama bila angažirana na tom procesu (prvo kao ministrica europskih integracija, a zatim i kao ministrica vanjskih poslova i europskih integracija), počevši od otvaranja i zamaha pristupnih pregovora.
'Ulaskom u članstvo stvari su se stubokom promijenile'
Ne mogu se oteti dojmu kako smo svi zajedno, nakon tako dugih i teških pregovora odahnuvši zaključili – sjajno, posao je završen. Međutim, posao je zapravo tek počinjao te nas je na neki način uhvatio nespremne, unatoč činjenici da smo mnogo radili i dugo se spremali za taj uistinu povijesni korak.
Iako smo tijekom procesa pregovaranja imali 'trening za članstvo', ulaskom u članstvo stvari su se stubokom promijenile – sama činjenica da smo sada dio kluba, da sjedimo za stolom i sudjelujemo u donošenju odluka, povlači i veliku odgovornost. Najednom je bilo potrebno imati mišljenje i stajalište o svakom pojedinom pitanju, što nije uvijek jednostavno. Lako je slijediti. Izazov je voditi.
U tako velikom sustavu s iznimno razvijenim strukturama, ali i birokracijom bilo je potrebno proći proces početne prilagodbe i snalaženja. Tijekom posljednjih pet godina mnogo smo naučili, prepoznali smo važnost izgradnje saveza, pronalaženja istomišljenika, ali i izražavanja vlastitih stavova, uključujući nezadovoljstva i zabrinutosti. Naučili smo važnost traženja kompromisa te jedinstva i solidarnosti, jednom riječju - postali smo punopravnom članicom Unije.
Međutim, ne mogu se oteti dojmu da smo se na početku 'izgubili', što se najbolje vidi u posljednjem istraživanju Eurobarometra. Hrvati su uglavnom ravnodušni po pitanju da li je članstvo u EU dobro ili loše, te ga polovica ne smatra ni dobrim ni lošim. Malo je onih koji smatraju članstvo lošim, ali samo 36% naših građana smatra ga dobrim, što je daleko ispod prosjeka EU od 60%. Međutim, gotovo kontradiktorno, na pitanje hoće li Hrvatska kao zemlja imati koristi od članstva u EU, više od 60 posto Hrvata odgovorilo je 'da'.
Mogućnosti koje članstvo nosi su bezbrojne
Dakle, čak i kad su ravnodušni prema članstvu, većina građana
svjesna je kako od njega imamo koristi. Iz toga je očito, po mom
mišljenju, da još nismo u potpunosti zaživjeli članstvo. Držim
kako je to posljedica nedostatka post-pristupne strategije kojom
je još prije ulaska u punopravno članstvo trebalo odrediti
ciljeve i prioritete, načine njihova dostizanja, strategiju
izvlačenja sredstava iz Fondova EU, itd.
Sada, nakon pet godina, trebali bismo biti svjesni kako članstvo
u Uniji nosi sa sobom brojne mogućnosti, koje je potrebno realno
sagledati te ih pokušati što bolje iskoristiti. Pitanje je jesmo
li u tome uspjeli. U nadi da smo prebrodili muke odrastanja, sada
je prigoda osvrnuti se na lice i naličje tog procesa.
Prije svega, a možda i najznačajnija dobrobit članstva u EU zasigurno je ona politička, koja se zapravo ogleda i u emotivnim i kulturološkim aspektima - to je činjenica što smo postali članicom kluba, što imamo mjesto za stolom i što se naš glas čuje i uvažava kao dio najveće trgovinske, ali i demokratske, zajednice u svijetu, kojoj pripadamo i kojoj smo oduvijek pripadali povijesno, kulturno, duhovno i zemljopisno.
Pristup četirima slobodama jedinstvenog tržišta Europske unije
U praktičnom smislu Hrvatska i njezini ljudi dobili su pristup četirima slobodama jedinstvenog tržišta Europske unije. To je otvorilo mnoge poslovne prilike za hrvatske tvrtke, ali je omogućilo i mobilnost našim ljudima, a posebno našim mladima, koji mogu studirati i raditi u europskim zemljama, što je sjajna mogućnost za koju bi se naše generacije teško izborile. Iako je to pozitivno za njih, istovremeno to predstavlja vrlo veliki izazov za državu i trenutne demografske trendove.
Za državu kao što je Hrvatska nije problem što ljudi odlaze u želji za stjecanjem znanja, iskustva i materijalnog blagostanja negdje drugdje, te kad se potom vrate obogaćeni tim novim iskustvima.
Problem je kad trajno gubimo talent koji smo i mi izgrađivali kao država i društvo. Zato moramo odlučno, snažno i zajednički raditi na stvaranju uvjeta u Hrvatskoj kakvi postoje u državama u koje sam ljudi odlaze kako bi se oni u konačnici mogli vratiti u svoju domovinu.
Slobodno kretanje
Kad govorimo o slobodnom kretanju ljudi, Hrvatska još nije članica Schengenskog područja. Primili smo pozitivne signale od Komisije pa se nadamo skorom ispunjavanju svih kriterija do kraja 2018., kako bismo dobili pozitivnu odluku Vijeća EU o ulasku u Schengensku zonu još u mandatu sadašnjih institucija EU-a. Potpuno funkcioniranje Schengena trebalo bi biti u interesu svih DČ i svakako je u interesu Hrvatske.
Izazovi sigurnosti, terorizma i ilegalne migracije s kojima se suočavamo mogu naći zajednički odgovor samo kroz zajednički rad i suradnju unutar Schengenskog područja. Jedan od prioriteta što ih je istaknula ova Vlada jest i pridruživanje Eurozoni, o čemu će zacijelo biti još mnogo rasprave. Stoga sagledajmo gospodarske prilike od pridruživanja EU do danas.
Podaci koje sam primila od Hrvatske narodne banke o gospodarskim učincima članstva Hrvatske u Europskoj uniji presjek su svega onoga što smo učinili u posljednjih pet godina u gospodarstvu. Dopustite mi istaknuti samo nekoliko činjenica koje su obilježile prethodno razdoblje.
Gdje smo bili te 2013.?
Za početak, pogledajmo gdje smo bili te 2013., u godini pristupanja Europskoj uniji. Hrvatsko gospodarstvo bilo je u dubokoj recesiji i nije bilo ozbiljne naznake oporavka gospodarstva. Gospodarska aktivnost bila nam je realno 12 posto manja u odnosu na razdoblje prije krize, javni dug neodrživo je rastao, padao je kreditni rejting države, a cijeli niz ekonomskih mjera koje su se tijekom godine poduzimale nije bio dostatan kako bi makar ublažio probleme hrvatskoga gospodarstva.
U takvim je okolnostima bila narušena stabilnost poslovnog okruženja, padali smo na ljestvici konkurentnosti, zaustavljene su investicije, smanjena je proizvodnja i zaposlenost. Posebno teško stanje bilo je na tržištu rada. Na naplatu su nam došli brojni problemi: velik broj neaktivnog stanovništva, velika nezaposlenost i demografsko starenje stanovništva.
Kada je o odnosima s inozemstvom riječ, u godini ulaska u Europsku uniju Hrvatska je, kao i prethodnih godina, ostvarila niske razine robnog izvoza i robni deficit koji je te godine dosegnuo 52,5 milijardi kuna ili 6,9 milijardi eura. Inozemne izravne investicije smanjene su drastično na gotovo simboličnih 436,9 milijuna eura koji su pritekli 2013.
Udio duga opće države u BDP-u s razine od 30 posto u 2008. narastao je na 67,4 posto u 2013. godini, tako da će Hrvatska 2013. godinu, osim po ulasku u Europsku uniju, pamtiti i po ulasku u proceduru prekomjernog proračunskog manjka i grupu država u kojima postoje prekomjerne makroekonomske neravnoteže.
Već tada je bilo jasno kako su problemi hrvatskoga gospodarstva zapravo strukturne prirode, proizašli iz neodrživog modela gospodarskog rasta zasnovanog na domaćoj potražnji, u najvećoj mjeri financiranom dužničkim kapitalom, što je dovelo do velikog rasta inozemnog duga, ogromne nezaposlenosti i pada životnog standarda.
Ostvaren suficit opće države
Danas, pet godina nakon ulaska u članstvo Europske unije, ključni makroekonomski pokazatelji nedvojbeno pokazuju promjenu na bolje. Nakon gospodarske krize, ostvaren je rast bruto domaćeg proizvoda i snažan rast izvoza, koji je sa sobom donio suficit u odnosima s inozemstvom. Ostvaren je i suficit opće države, pad kamatnih stopa na kredite, a povećan je i kreditni rejting zemlje. Sve u svemu, makroekonomska stabilnost zemlje povećana je i danas rastemo na, kako se to popularno kaže, „zdravijim“ temeljima.
Znatan dio tih promjena vezan je za ulazak Hrvatske u Europsku uniju, iako je teško izolirati samo učinak priključivanja u Europsku uniju od ostalih činitelja. Gospodarski učinci najvidljiviji su u kretanjima robne razmjene s inozemstvom. Robni izvoz Hrvatske nakon ulaska u Uniju značajno se intenzivirao – u razdoblju od 2014. do 2017. prosječna godišnja stopa rasta robnog izvoza porasla je na 10 posto, s time da je prošle godine ostvaren rast od visokih 13,5 posto.
Snažan rast izvoza, pratio je međutim i snažan rast uvoza i to po stopi od 7,3 posto godišnje od 2014. do 2017. Saldo robne razmjene pogoršan je jer se u razdoblju od pristupanja do danas manjak robne razmjene povećavao za prosječno 4 posto godišnje.
Osim robne razmjene s inozemstvom, u posljednjih je pet godina znatno promijenjeno stanje u javnim financijama. Proveli smo fiskalnu prilagodbu i uz pomoć gospodarskog oporavka dug opće države počeo se smanjivati, dosegnuvši na kraju 2017. godine 77,5 posto BDP-a.
Iskoristili tek 11,4 posto dodijeljenih sredstava europskih fondova u prvih pet godina
Ulazak u Europsku uniju pridonio je ostvarivanju povoljnijih uvjeta financiranja. Dobili smo i mogućnost povlačenja znatnih sredstava iz strukturnih i kohezijskih fondova Unije.
Ipak, na žalost ostaje činjenica kako smo od 10,7 milijardi eura dodijeljenih sredstava europskih fondova u prvih pet godina iskoristili tek njih 11,4 posto. Držim kako su tome razlog loše inicijalno programiranje operativnih programa, činjenica da odmah po pristupanju nismo tražili o većoj početnoj stopi predfinanciranja od strane EU, što danas, pet godina kasnije, na žalost više nije opcija, kao i naši nedovoljno razvijeni apsorpcijski i administrativni kapaciteti, činjenica koju apostrofira i sama EU. U posljednje dvije godine bilježe se značajni pomaci, no isto tako držim da ćemo u narednom razdoblju, u kojem očekujem jačanje apsorpcijskih i administrativnih sposobnosti, intenzivirati korištenje ovog potencijala značajnog za ubrzanje našeg gospodarskog rasta.
U tom cilju, a imajući u vidu proračunske kapacitete naših jedinica regionalne i lokalne samouprave, pozdravljam napore Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije koje je uspostavilo Fond za sufinanciranje provedbe EU projekata na regionalnoj i lokalnoj razini. Iz tog Fonda dodijeljeno je 381,6 milijuna kuna za 684 projekta.
'Hrvatska treba zauzeti svoj stav'
Obzirom na ova dobra iskustva te potrebu i veliki interes jedinica regionalne i lokalne samouprave, držim da je potrebno nastaviti s dobrom praksom i osigurati dodatna sredstva u tom Fondu. Na taj bi se način pomoglo poticanju ekonomskog rasta na lokalnoj i regionalnoj razini, odnosno pridonijelo boljem životu na lokalnoj razini, ali i ukupnom rastu bruto domaćeg proizvoda na nacionalnoj razini.
Komisija je nedavno predstavila svoj prijedlog o novom višegodišnjem financijskom okviru. U tim pregovorima Hrvatska treba zauzeti svoj stav vodeći računa o svojim nacionalnim interesima i ciljevima. Kao najnovija članica, Hrvatska ima svoje specifičnosti koje treba uzeti u obzir – naše otoke, prostornu dimenziju, odnosno izrazito nejednakomjeran razvoj svih krajeva, teritorijalnu izoliranost rubnih i ruralnih krajeva, potrebe saniranja posljedica rata i migracija stanovništva, poseban status Vukovara i slično.
Sve su to teme koje Hrvatsku trebaju voditi kroz pregovore o MFF-u, ili tako da za određena područja osigura posebne omotnice ili tako da osigura da svaka nova pravna programska osnova u potpunosti zadovoljava naše specifične interese. Svrha nije samo utrošiti sredstva iz EU fondova, svrha je utrošiti ih pametno, s vizijom, s razrađenom strategijom pametnih specijalizacija, s jasno postavljenim ciljevima koje želimo postići, a koji u konačnici Hrvatsku profiliraju kao naprednu i dinamičnu državu.
Držim da u razradu platformi za pregovore o novoj financijskoj perspektivi i operativne programe valja uključiti predstavnike lokalne i regionalne (područne) samouprave, koji najbolje poznaju stanje na terenu, te potrebe i mogućnosti učinkovitog ostvarenja projekata.
Iz Hrvatske iselilo ukupno 102 tisuća ljudi
Pristupanje jedinstvenom tržištu Europskoj uniji jamči slobodu kretanja proizvoda, usluga, kapitala i rada. Unatoč brojnim koristima jedinstvenog tržišta, mogući su i određeni nepovoljni učinci, koji su prije svega povezani s emigracijskim tijekovima. Nakon ulaska u Uniju, iseljavanje iz Hrvatske prema starim državama članicama snažno se povećalo. Službeni podaci o migracijama Državnog zavoda za statistiku pokazuju da se od pridruživanja Europskoj uniji do kraja 2016. iz Hrvatske iselilo ukupno 102 tisuća ljudi, dok podaci zrcalnih statistika upućuju da se u spomenutom razdoblju u 11 država Europske unije iselilo oko 230 tisuća naših državljana.
Uz emigracijske se tokove veže i rast osobnih doznaka iz inozemstva. Udio ukupnih prihoda od osobnih doznaka u Hrvatsku povećao se s 3,8 posto BDP-a u 2000. na 4,5 posto BDP-a u 2017., pri čemu je njihov rast posebno naglašen nakon ulaska u Europsku uniju.
Zaključno, kad je riječ o domaćem gospodarstvu, nakon ulaska u Europsku uniju došlo je do brojnih pozitivnih promjena u domaćem gospodarstvu, koji su možda najvidljiviji u intenziviranju robnoga izvoza i poboljšanju stanja u javnim financijama, što se posljedično odrazilo i na smanjenje troškova financiranja. Kao što sam već istaknula, očekuje se daljnje jačanje apsorpcijskih kapaciteta za povlačenje sredstava iz europskih fondova.
S druge strane, intenzivirali su se emigracijski tijekovi iz Hrvatske, koji će, nastave li se, imati sve veće negativne dugoročne implikacije na potencijal gospodarskog rasta, ali i na socijalno i opće društveno stanje. Stoga će i gospodarska kretanja u narednim godinama u prvom redu ovisiti o domaćoj ekonomskoj politici i provođenju strukturnih reformi.
Potrebno ubrzati i osnažiti reforme
A kad je o reformama riječ, njih valja ubrzati i osnažiti, osobito u odnosu na nama slične članice Europske unije iz Srednje i Istočne Europe, kako bismo zaustavili postupno zaostajanje dinamike gospodarskog rasta, te povećali stope potencijalnog rasta (koje iznose 1,4% u 2018. i 1,9% u 2019. godini). Valja biti ambiciozan.
Nastojim stoga svojim djelovanjem prema nadležnim institucijama pokrenuti procese promjena. Na tome ću uporno nastaviti inzistirati, jer samo ako nabolje mijenjamo sebe, možemo nabolje promijeniti i našu budućnost. Jedino reforme jamče snažniji gospodarski rast, rast standarda naših građana, njihovih plaća, novih i kvalitetnijih radnih mjesta, zaustavljanja iseljavanja. To bi tek bio pravi, veliki uspjeh, i jedini ispravan put ka blagostanju za sve, čemu bismo svi trebali težiti.
Isto tako, ustrajat ću na provedbi mjera demografske revitalizacije. Slijedit ću svoja uvjerenja i činit ću i dalje ono što mislim i znam da je dobro za budućnost države i naroda.
Želim još jednom ponoviti: iako su makroekonomski pokazatelji nakon pet godina članstva Hrvatske u Europskoj uniji dobri (bolji), moramo kritički sagledati sve 'neuralgične točke', jer posao revitalizacije hrvatskoga gospodarstva i društva nije završen ulaskom u Europsku uniju. Naše se gospodarstvo mora početi prilagođavati globalnim promjenama, novim načinima poslovanja, novim zahtjevima tržišta. Na tim područjima moramo napraviti znatno veće korake nego što je to bio slučaj do sada.
Posebno je važno postići dobre rezultate glede naših zajedničkih prioriteta kao što su jačanje kohezije i konvergencije, otvaranje novih radnih mjesta, iskorištavanje potencijala digitalizacije, unaprjeđenje socijalne dimenzije Europe, jačanje sigurnosti naših građana i razvoj daljnje globalne uloge EU, između ostaloga kroz nastavak politike proširenja EU na temelju postignuća i promicanja europskih vrijednosti. To su sve naznake prioriteta predsjedanja Hrvatske Vijećem EU.
Problematika nezaposlenosti mladih
U pogledu definiranja prioriteta RH za predsjedanje, danas bih se željela osvrnuti na neka od pitanja (koja je Vlada naznačila kao buduće prioritete) koja su mi posebno važna i bliska.
Prvenstveno, u našoj demografskoj situaciji mjere poticanja zapošljavanja mladih moraju ostati naš prioritet i moramo ih uključiti u hrvatski nacionalni program predsjedanja. Stoga me veseli usmjerenost naših prioriteta na budućnost socijalne politike i demografske trendove, uključivanje dugotrajno nezaposlenih na tržište rada i aktivacija mladih koji nisu zaposleni i nisu uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja.
Problematika nezaposlenosti mladih ne može se raspravljati odvojeno od modernizacije obrazovnih sustava. Isto tako, mobilnost mladih trebala bi ostati naš prioritet - rasprava o budućnosti programa kao što je Erasmus + nakon 2020. U Programu se potrebno koncentrirati i na daljnje moguće mjere i prioritetne akcije za rješavanje gorućih demografskih problema s kojima se suočavamo u Europi.
Jedan od najvažnijih vanjskopolitičkih prioriteta jest proširenje EU-a. Republika Hrvatska nastavit će raditi i aktivno se zauzimati za proširenje na sve države Jugoistočne Europe. Potrebno je nastaviti raditi na ispunjavanju uvjeta za članstvo odnosno početak pregovora Makedonije i Albanije (čemu će zasigurno pridonijeti rješavanje pitanja imena Makedonije), nastavak pregovora Srbije i Crne Gore, dok je za BiH apsolutni prioritet rješavanje pitanja Izbornog zakona.
Pitanje proširenja
Ujedno me veseli što se planira summit o JIE/proširenju tijekom hrvatskog predsjedništva. Međutim, držim kako pitanje proširenja ne treba biti ono pitanje koje će definirati naše predsjedanje. Držim da se predsjedanjem moramo isprofilirati u okvirima Europske unije u onim područjima gdje posjedujemo posebne niše, koje su toliko bitne za sveukupni ravnomjeran razvoj Hrvatske.
Primjerice, Hrvatska bi trebala koristiti svoje predsjedništvo kako bi pridonijela planovima gospodarskog rasta zemlje i ponovnom pokretanju gospodarstva na temelju pametnih specijalizacija. Kao pomorska zemlja s gospodarstvom koje umnogome ovisi o turističkom sektoru, jedna od tema predsjedništva trebala bi biti usmjerena na Plavi rast. Mora su pokretači europskog gospodarstva i imaju veliki potencijal za inovacije i rast.
„Plava“ ekonomija (prema EK), trebala bi rasti dvostruko brže od ostatka gospodarstva do 2030. Za Europu bi to moglo značiti 10,8 milijuna radnih mjesta i promet od gotovo 1 bilijun eura. Ova inicijativa mogla bi se povezati s projektom Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, koja je sloganom 'Rijeka - Luka raznolikosti' savršen 'plavi' sastavni dio cjelokupnog hrvatskog predsjedništva.
Hrvatska planira staviti posebnu pozornost i na dimenziju energetske sigurnosti EU - prvo, unaprjeđivanjem aktivnosti vezanih za postizanje odgovarajućih razina interkonekcija električne energije i plina na unutarnjem tržištu, te, drugo, osiguravajući bolju povezanost EU s globalnim energetskim tržištima uz razmatranje mogućnost jačanja partnerstva s višestrukim energetskim partnerima, trećim zemljama (Norveška, Izrael, SAD).
Prometna povezanost multimodalnog prometa
Nadalje, valja raditi na promicanju prometne povezanosti multimodalnog prometa; kroz razvoj infrastrukture na osnovnoj mreži, kao i pripremu debata o budućim revizijama Transeuropske transportne mreže (TEN-T). Hrvatska će u potpunosti podržati proširenje TEN-T mreža zemljama jugoistočne Europe i istočnog partnerstva. To su neka od pitanja koja predstavljaju i tri stupa Inicijativa triju mora: prometno, energetsko i digitalno povezivanje srednjoeuropskog prostora.
Osim toga, potrebno je nastaviti raditi na dugoročnim ciljevima industrijske politike. U ovom prioritetnom području, smatram digitalizaciju industrije i očuvanje njegove konkurentnosti važnim pitanjima.
S obzirom na migracijske te druge sigurnosne izazove, potrebno se još više posvetiti jačanju unutarnje sigurnosti i zaštiti vanjskih granica. Sve države Trija (HR, RO, FI) imaju osobito dugu vanjsku kopnenu granicu s trećim zemljama, te naše iskustvo sa zaštitom vanjske granice EU može biti vrijedan doprinos dnevnom redu EU. Istodobno, Rumunjska i Hrvatska još nisu, ali bi do tog vremena već trebale biti dio Schengenskog prostora.
'Sve buduće rasprave o budućnosti Unije trebale bi nas približavati'
Ništa manje važna nije niti vanjska politika EU, koje smo sami dio. Kada je Hrvatska postala članica EU prije pet godina, da nam je netko rekao da će praktički na našu šestu godišnjicu članstva Ujedinjeno Kraljevstvo izlaziti iz Unije, bilo bi nam to vrlo teško za povjerovati. Sada kada se suočavamo s tom realnošću, bit će potrebno pobrinuti se za blisko i stabilno partnerstvo između EU i Velike Britanije. Hrvatska će i dalje jačati bilateralne odnose s Velikom Britanijom nakon što napusti Uniju.
Sve buduće rasprave o budućnosti Unije trebale bi nas približavati, a ne dalje razdvajati. Moramo ostati ujedinjeni - realni, ali ambiciozni – i u ovom našemu nastojanju. RH želi biti dio jezgre (Core Europe) i jasno je izrazila svoju namjeru i spremnost za dublju integraciju, uključujući i želju za pridruživanjem Schengenu i Eurozoni.
Držim da je naša zajednička odgovornost osigurati vodstvo i vratiti povjerenje naših ljudi u europski projekt. U svim našim promišljanjima o budućnosti EU, ali i Hrvatske, moramo nastaviti biti vođeni najboljim interesom naših građana i usredotočiti se na aktivnosti EU na područjima gdje ona može dati većinu opipljivih prednosti i stvoriti najveću dodanu vrijednost za njih.
To je nešto što pokušavamo postići Inicijativom triju mora: Kao članica Europske unije, Republika Hrvatska dobila je dugo očekivanu prigodu napraviti iskorak te se vratiti i postaviti u društvo srednjoeuropskih i sredozemnih zemalja. To je područje kojem smo oduvijek pripadali – zemljopisno, politički i kulturno, i u kojem zasigurno možemo iskoristiti naše pune potencijale.
Zajedno s 11 srednjoeuropskih država članica pokrenuli smo Inicijativu triju mora kako bismo smanjili razvojni jaz između tzv. 'stare' i 'nove' Europe te potaknuli daljnju koheziju europskog prostora kroz gospodarsko i infrastrukturno povezivanje država Srednje Europe. Uvijek naglašavam kako unutar ove Inicijative Republika Hrvatska može višestruko prosperirati i iskoristiti svoj povoljan geostrateški položaj. Uz brojne prednosti, pruža nam se prigoda postati jednom od energetski najvažnijih zemalja Srednje Europe, ali i povećati frekventnost, isplativost i iskoristivost hrvatskih lučkih kapaciteta.
Inicijativa Tri mora
O Inicijativi triju mora nedavno sam imala prigodu razgovarati i s predsjednikom Europske komisije Jean-Claudeom Junkerom, koji je istaknuo svoju punu potporu Inicijativi i naglasio zajednički cilj Europske komisije i Inicijative triju mora u nužnosti jačanja europske povezivosti.
Danas možemo kazati kako smo nakon sastanaka na vrhu Inicijative triju mora u Dubrovniku i Varšavi, predstavljanja kataloga sa više od 150 projekata vrijednih preko 45 milijardi EUR te nakon na vrhu potvrđene kompatibilnosti s kineskom inicijativom 'Jedan pojas – jedan put', uz jasnu potporu Sjedinjenih Američkih Država i drugih globalnih sila, pokrenuli jedan ne samo europski, već i globalno prihvaćen projekt.
Projekt koji će pridonijeti snažnijoj povezanosti i otpornosti Srednje Europe te Europske unije u cjelini – a u kojem Republika Hrvatska, kao članica Europske unije, može i treba postati snažan partner najvećim globalnim čimbenicima.
Imajući u vidu sve prije rečeno ali i naslov ove Konferencije držim kako Hrvatska ima sve predispozicije postati upravo 'Hrvatska kakvu trebamo'. Međutim, kako bismo to postigli potrebno je da svi zajedno napravimo sve što je u našoj moći kako bismo pogurali reforme, podigli povlačenje sredstava iz Fondova EU na 100% (ili barem 99), osigurali zaposlenje i pristojne plaće svim našim građanima, a posebno mladima, ukratko - život dostojan čovjeka.
Sigurna sam da bi to zaustavilo i naposljetku okrenulo negativne trendove, posebno one demografske. Nadajmo se da ćemo na desetgodišnjicu članstva Hrvatske u Europskoj uniji moći tome i svjedočiti."
