Svaka tri do četiri dana u Hrvatskoj jedna osoba izgubi život ili postane invalid - i to kao posljedica utapanja. U špici turističke sezone, a povodom prvog Svjetskog dana prevencije utapanja, spasioci apeliraju na domaće, ali i strane turiste da se ne precjenjuju u plivanju.
Brzina i spremnost spasilačke službe za žrtve utapanja često su - presudni.
Ovaj stresan i nepredvidiv posao - nije za svakoga. No, za Krunoslava nakon 17 godina službe više nema iznenađenja.
„Imali smo situaciju da se osoba doživjela epilepsiju u vodi. Već je bila djelomično plava. Na vrijeme smo pružili prvu pomoć. Osoba je iz Njemačke i dan danas je stabilno. Čujemo se, razgovaramo“, kazao je spasilac i instruktor za spašavanje u Hrvatskom Crvenom križu Krunoslav Špajdl.
No mnogi nisu te sreće ili se precijene u plivačkim sposobnostima, pa crne statistike pokazuju da svake godine u svijetu utapanjem umre 236.000 ljudi, od čega u Europi njih 23.000 - odnosno više od tri osobe svaki sat. U Hrvatskoj godišnje u prosjeku od utapanja umre 90 ljudi.
I baš zbog ovih brojki, spasioci su na Svjetski dan prevencije utapanja održali radionice pružanja pomoći za djecu i odrasle. Jer to je vodeći uzrok smrti kod djece u Hrvatskoj te među pet glavnih razloga nesretnih slučajeva.
„Većina osnovnih i srednjih škola nemaju nekakav program Prve pomoći. U biti, prvi susret s Prvom pomoći je na vozačkom ispitu i to je na jako amaterskoj razini“, rekla je edukatorica i članica Spasilačke službe Hrvatskog Crvenog križa Lora Pevec.
Najmlađi su se i sami okušali u svom prvom spasilačkom zadatku - reanimaciji.
Misliš li da si spreman postati spasilac?
„Ne“, rekao je Zagrepčanin Erik Pevec.
Da li bi htio nekada?
„Pa možda“.
Je li dobro plivaš?
„Pa baš i ne, ali učim lagano“, smatra Sara Stevanović iz Zagreba.
"Pa isto učim lagano ali se malo topim pa...", tvrdi Leon Stevanović.
Hrvatske kupače godišnje nadzire oko 450 spasilaca - no i dalje ih nema dovoljno.
„Netko možda olako smatra posao spasioca - sjedi na tornju i promatra, međutim da bi završio tečaj moraš biti jako dobro spretan, bit odličan plivač i znati fantastično, odlično Prvu pomoć“, ravnateljica Spasilačke službe Hrvatskog Crvenog križa Silvana Radovanović.
No, biti spasilac ne znači biti ujedno i najbolji plivač. A nakon završenog tečaja i dobivanja licence slijedi ono najbitnije - pomoć drugima.
