Od kontejnera do nove kuće obitelji Kudlek u Petrinji - svega je 30-ak metara. No da tamo nikne novi dom - trebale su duge dvije godine.
Ključ im je u rukama, a osmijeh na licu.
"Nakon dvije godine kupanja, tuširanja i življenja u mobilnoj kućici, napokon moja kućica moja slobodica", govori Ivana Kudlek.
Bruse se još zadnji detalji - no najvažnije je tu - čvrsti zidovi, krov nad glavom, voda, struja i grijanje za hladne dane; ostale su slatke brige oko izbora namještaja.
"To ćemo pričekati dok izaberemo gdje ćemo što. Stignemo, neće još snijeg tako brzo", kazala je Ivana.
Stol i stolice u svoj novi dom unijela je već obitelj Vratarić. Pa su i nas ugostili na prvoj kavi u novoj zamjenskoj kući. Svoj na svome i to u čvrstom zdanju - na to su dugo čekali.
"Jedva sam čekala da bude gotovo. Osjećam se sretno. Zahvaljujem svima koji su nam pomogli", kazala je Marija Vratarić.
"Ne mogu opisati kako se osjećam. Iz limenke kad vas bace tu, mislim puno ljudi zna kako je spavati u kontejnerima", kazao je Dražen Vratarić.
U kući će, kaže, živjeti on, supruga i sin.
Jedna je to od tri završene zamjenske obiteljske kuće na Banovini za stradale u potresu, koje je obnovila država - a čiji stanari još čekaju službeno otvaranje i preseljenje idući tjedan. Još nekoliko ih se privodi kraju.
No za mnoge potresom pogođene stanovnike Banovine pomoć stiže presporo. Pa su se koštac s obnovom uhvatili sami, uz pomoć donacija i dobrih ljudi. Zahvaljujući njima pored stare ruševne - niknula je u Majskim Poljanama i nova drvena kuća obitelji Grubić.
"Kućica je super. Imamo dnevni boravak i kuhinju, jednu sobu, WC i kupatilo, jednu terasu i to je za nas dvoje dosta. Ove ljude što su u kontejnerima, to je jadno i žalosno. Mogu misliti kako im je… nikako u biti", kazala je Stana Grubić.
Od države su tako opet bili brži volonteri. Pa su u Glini izgradili 25 kuća - zidanih, drvenih i montažnih. A oni koji su pomoć države ipak dočekali - i izbjegli treću zimu u kontejnerima - sreću teško kriju.
