Kako su objavili GONG i Transparency International Hrvatska na konferenciji za novinare, Milan Bandić je za TV-spotove i oglašavanje u tisku u razdoblju od 19. studenog 2009. do 3. siječnja ove godine potrošio 9,59 milijuna kuna. To je tri puta više od iznosa donacija koje je prijavio.
Ivo Josipović je na oglašavanje na televiziji i u tisku u istom razdoblju potrošio 3,94 milijuna, što bi značilo da njegova ukupna kampanja košta oko osam milijuna kuna.
U ove brojke nisu ubrojeni troškovi najma, režija i telefona u uredima, troškovi dizajna, pripreme, tiskanja te nabave promotivnih materijala, putni troškovi i smještaj, troškovi ugovora o radu, djelu, autorskih i studentskih ugovora te troškovi volontera i promatrača. Nije ubrojeno niti radijsko oglašavanje, televizijsko na lokalnim i regionalnim postajama te oglašavanje u Bosni i Hercegovini. Zbog toga ove brojke čine najmanje 50 posto troškova kampanje, napominje GONG u izvještaju.
Organizacija svakog skupa, kazao je Zorislav Antun Petrović iz TIH-a, dakle pozornica, osiguranje i nekakvi minimalni honorari za izvođače, košta najmanje 10 tisuća eura.
Kako je rečeno na presici, GONG je pratio ono što su im dojavljivali s terena, a najgori primjer koji su zabilježili bilo je dijeljenje gotovine biračima. Kod nekoliko kandidata zabilježeni su anonimni donatori čija sredstva su bila zadržana.
Bilo je, kažu, primjera primanja donacija od stranaca, što je zabranjeno. U većini slučajeva se nije raščlanjivalo odakle dolaze sredstva koja su pojedini kandidati dobili od stranaka.
"Koncem siječnja, nakon što objave završne izvještaje, GONG će ponovno objaviti procjenu. Svi kandidati imaju rok do 24. siječnja dostaviti prihode i rashode kampanje", najavio je Antun Petrović. Dodao je da je samo jedan kandidat detaljno prikazao donacije i troškove do sada te da treba vidjeti završni račun.
"Ako postoji diskrepancija između donacija i potrošenog, trebalo bi vidjeti imamo li kandidata ili mađioničara", dodao je.
Naglašeno je kako je zakonski financiranje predsjedničkih kampanja potpuno loše regulirano i to "najkraćim zakonom u povijesti čovječanstva koji uređuje tako ozbiljnu materiju", s čitavih sedam članaka.
