Srećom za ministra poduzetništva Gordana Marasa, uz priču o odlasku Igre prijestolja, nije se pojavila ona riječ „afera“. Bio je petak popodne kad je stigla vijest, pola Hrvatske bilo je na Lučkom, a šef oporbe je taj dan nakon ispijanja kave s jednim umirovljenim generalom odlučio da je važnije pljuvalački reagirati na Vladin plan da pokrije račune za struju siromašnima, nego se osvrtati na neku tamo seriju… Međutim, najveća nevjerica, čini se, vladala je u samoj House of Maras.
Ne zato što odlazi serija, već jer se ovaj twist dogodilo njemu, a ne nekom drugom. „Da bar nekom drugom!“ – pomislio je ministar britkog jezika, „Ma joj, ja bih odmah reagirao, stvorio aferu, napisao bi neki posprdni facebook osvrt na svom profilu… joj“ – sjetno je poduzetni ministar, poput Arye Stark, ostao preduboko izgubljen u svojim mislima o imaginarnoj osveti, pa nije bio dostupan za komentar.
Odmah je utješno reagirao dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić: „I ako odu, Dubrovnik će zauvijek biti Kraljev Grudobran“. Smirujući turoperatere koji već dobrano zarađuju na Game of Thrones petodnevnim turama Hrvatske… I stvarno, ako primjerice pitate vlasnike newyorškog restorana u kojem se 1989. godine snimala ona nepčano-orgazmična scena s Meg Ryan, reći će vam da i dalje turisti dolaze jesti kod njih samo zbog te scene u filmu Kad je Harry sreo Sally. 'Postaju' na svojim profilima kako jedu u tom restoranu, a to potom privlači i sve njihove frendove da požele isto. A isto tako, mogu zamisliti i kako se turisti neke 2036. godine jednako naslikavaju na zidinama “gdje je snimana ona kultna serija.” Generalno je super deal bio za Hrvatsku jer neizravna zarada, besplatna turistička promocija jača je i vrjednija od bilo kakvih promo spotova na CNN-u. Nemjerljiv je učinak koji ima jedan kadar imaginarnog mjesta u kojem fanovi pokušavaju razaznati „je li to snimano ono dole kod one ulice u Dubrovniku ili Šibeniku?“
Ta promocija dakle ostaje, a i zašto ne bi, dobrano smo i platili za nju. Samo prošle godine HBO produkcija je ukupno potrošila 43 milijuna kuna za vrijeme 33-dnevnog snimanja u Hrvatskoj, a to im je bila četvrta godina snimanja na Jadranu. E, sad dolazimo do ključnog dijela, država je poticajno vraćala HBO-u 20 posto od uloženog. Prema zakonu namijenjenom za privlačenje stranih produkcija, svakome tko odluči snimati u Lijepoj našoj i pritom plaćati hrvatske statiste, hrvatski smještaj, hrvatsku hranu, vraćamo im petinu. Da, to je novac koji unaprijed osiguran iz proračuna, dakle vaš novac.
Ali, usprkos vašim poticajima, u gigantskoj koprodukciji serije toliko puno stvari ovisi o mušicama autora, producenata, gazda velikih studija, da je nemoguće išta obećati unaprijed. U ovom slučaju, zasad se čini, odlasku je kumovao jednostavno scenaristički hir, odnosno, priča se u šestoj sezoni ne događa u Kraljevom Grudobranu/Dubrovniku, barem ne u tolikoj mjeri da bi bilo potrebno još jedno masovno seljenje produkcije na Jadran. Na kraju, sami autori serije su rekli da imaju nekorištenog materijala iz prethodnih snimanja u Lijepoj našoj koje mogu ubaciti, po potrebi, u novu sezonu.
No, očito to nitko nije objasnio Varysu, pardon, Marasu. Ministru koji nimalo, barem ne više od vas, nije zaslužan za te izravne ili neizravne milijune, ali poželio je biti. I koliko god bilo bespredmetno kriviti nekoga za odlazak, nije nimalo suludo držati čovjeka za riječ.
Prvo kad je krajem travnja, početkom svibnja s tajnikom svog kabineta i PR-icom službeno otputovao na sedmodnevnu turu Washington-Los Angleles-San Francisco, Las Vegas. Iako je valjda po povratku očekivao da ga trebaju dočekati hvalospjevi jer dok je ostatak Hrvatske prvomajski vikend spojio i roštiljao u domovini, on eto, nije odmarao, nego je za tu domovinu mukotrpno sastančio u dalekoj zemlji. No, nije mu se ni 'jet lag' zbalansirao do kraja, a već su ga novinari stisli s pitanjima koliko je porezne obveznike koštao taj vaš coast-to-coast USA tour, ministre? Dva tjedna je trajalo to natezanje, sve dok RTL-ova novinarka Marina Barukčić nije razotkrila da je novcem poreznih obveznika platio 64 tis. kn za avionske karte, za smještaj još 31 tis. kn i za prijevoz još 4 tis. kn, dakle 99. tisuća kuna ukupno.
“Kako to ublažiti?” – zamišljeno kao kraljica majka Cersei krenuo je ministar kontemplirati. U tom dvotjednom natezanju, koje je prethodilo objavi, vrhunski je Maras PR-ovski predvidio da se javnosti baš i neće svidjeti ta potrošena cifra novca poreznih obveznika, pa je par dana prije nego se saznala, ponosno opravdavajući svoj put uzviknuo „Dogovorio sam još dve sezone snimanja Igre prijestolja u Lijepoj našoj“! Čak je i objavio fotku sastanka sebe s HBO producentom serije.
No, zaista, kad je cifra puta potom objavljena, vijest je prošla s manjom pompom, nego neki drugi službeni ministarski putevi. Maras je, kao lord Baelish, uistinu uspio ublažiti sablažnjavanje javnosti i stvoriti dojam „hmm, sredio je snimanje još dvije sezone, ajd bar nešt od tog puta.“
Ali, prošli petak, šok veći nego onaj u Ellarie kad je gledala kako njenoj ljubavi Oberynu, onaj Planina Clegane, smrskava lubanju. Odlazi HBO uz nejasnu poruku, je li to zbogom ili doviđenja… a tako su nejasni, prisjećao se ministar, bili i na onom sastanku jer stvarno je iz ove perspektive teško vjerovati da mu je netko iz HBO-a izričito obećao snimanje u Hrvatskoj.
Nakon svega, barem meni, ostao je jedan onaj gorak okus, ne zbog neizravnih milijuna koji neće otići, ne čak ni toliko zbog gafa ministra, nego jer se samim isprepletanjem Igre prijestolja s hrvatskim turizmom nametnulo upravo pitanje koje nitko ne želi čuti. Savršeno je u ovom trenutku odlazak HBO-a razgolitio jedan od najvećih problema cjelokupne postavke gospodarstva kojem glavu iznad vode drži jedna tercijarna djelatnost, turizam. Strah od neobjašnjenog napuštanja.
Uz malteški i crnogorski, hrvatski BDP najovisniji je u Europi o toj toliko lepršavoj grani. U jeku brojanja rekordnih 9 milijardi eura od turističke sezone, nitko si ne želi postaviti pitanje, koliko su uistinu krhke te milijarde? A upravo me je na to podsjetio odlazak Igre prijestolja i postavio svima nama pitanje, koliko smo (pre)ovisni o isključivo jednoj grani koja može preko noći nestati, jednako kao i produkcija, zbog eto, nečijeg hira, a može, stvarno može, jednostavno, nestati, otići. Bez obzira što vam je netko obećao. Ako se sad pitate, ma kako on to misli „samo može nestati“ onda možda malo previše gledate serije, a premalo pratite vijesti.
