Mnogi Duvnjaci na radu u Njemačkoj ne žive u blagostanju. Rade na baušteli, a ne mogu si priuštiti kartu za put kući za blagdane. Mnogi tako neće Božić provesti sa svojim najmilijima u Tomislavgradu. Taj će luksuz imati oni koji su novac za put od nekoga posudili.
Život u Njemačkoj ostavio gorak okus
Ivan Baković (29) ispričao je kako mu je život u Njemačkoj ostavio gorak okus u ustima. Tamo je radio prije dvije godine. Kod kuće je čuo priče kako su u Njemačkoj mogućnosti mnogo bolje pa je i sam odlučio probati. Tih godinu dana i tri mjeseca bili su mu najduži u životu, ispričao je.
'Bilo je to razdoblje kad sam radio više nego ikada, a u isto vrijeme svima sam bio dužan. Radilo se od jutra do sutra, a nije bilo novca za život i uzdržavanje obitelji u Hercegovini', rekao je Ivan koji je u Njemačkoj radio na baušteli, u tvrtki kojoj su vlasnici bili Hrvati.
Kad je napokon otplatio sve dugove, odustao je od 'njemačkog sna' i vratio se u Tomislavgrad na svoje staro radno mjesto vozača autobusa. Više nije u dugovima i gradi vlastitu kuću, a kad autobusom dođe u Njemačku, nije mu lako i veseli se povratku kući.
'Radi se minimalno 13 sati dnevno'
Život u Njemačkoj nije onakav kakvim ga ovdje opisuju, kaže Ivan. On se svakog dana budio u 4.30 ujutro, a kući bi dolazio tek navečer. Radio je minimalno 13-14 sati dnevno, a plaće nisu onakve kakvima ih opisuju jer država uzima mnogo nameta pa ostane tek za stan i hranu. Ivan je zaključio da se to ne isplati. Osim toga, zbog načina života je jako smršavio, a živio je u maloj sobici koju je dijelio s još nekoliko ljudi, a njih 25 je dijelilo jedan toalet.
Te godine nije imao za autobusnu kartu kako bi došao kući za Božić.
'Ja, koji radim od svoje 17. godine i nikada u životu ni od koga nisam uzeo ni marku, morao sam pitati prijatelje novac kako bih mogao doći kući. To mi je bio najgori Božić ikada', rekao je Ivan.
Kad se ipak vratio kući, shvatio je da ga dijete više ne prepoznaje. To mu je bilo jako teško.
Cijene opušteniji i jeftiniji život u BiH
Kad se vratio kući, naučio je cijeniti život u Bosni i Hercegovini.
Ivan kaže da se velik broj gastarbajtera ipak vrati kućama, ali o tome baš ne pričaju.
Još jedan povratnik Mišo Krišto ispričao je kako njegova rodbina u Njemačkoj jedva čeka povratak kućama. On je pak neko vrijeme radio u Zagrebu, ali ipak se odlučio na povratak svojima u Tomislavgrad.
'Živio sam u Zagrebu nekih sedam do osam godina i onda sam se vratio pomoći u projektu pokretanja farmi. Nije isto živjeti negdje sa strane ili tamo gdje si rođen, odrastao, završio školu. Ovdje mi je lakše raditi 12 sati dnevno ako treba nego u Zagrebu osam sati', kaže Mišo koji je ispričao kako kod kuće cijeni opuštenost i jeftiniji život, prenosi Večernji.
Mišo je ispričao kako je i kod kuće moguće uspjeti. Na farmi poput one na kojoj on radi, uzgaja se stoka, ali i hrana kojom se stoka hrani. Namjeravaju zaposliti još nekoliko ljudi i koristiti resurse Bosne i Hercegovine.
