Ušla je u sve pore politike, društva, umjetnosti, gospodarstva... Slične simptome pokazuje nevjerojatno velik broj zaraženih. Svima njima je zajedničko da svoje neuspjehe i promašaje promoviraju kao uspjehe i postignuća, a savjete ne slušaju jer, dabome, znaju najbolje. No, možda je najpogubnije da zaraženi 'guraju' jedni druge, pa zdravi imaju sve manje šanse doći u poziciju odlučivati o bilo čemu značajnijem. Upravo zato ta epidemija nesposobnosti, mediokritetstva i gluposti na kraju bi nas sve mogla dokrajčiti.
Raširenost zaraze pokazuje i netom izglasani rebalans državnog proračuna, koji to zapravo nije. Danima se, kasnije će se pokazati, nepotrebno naklapalo kome uzeti i na čemu štedjeti. Prijetnja rezanjem plaća i mirovina visjela je svima nad glavom. Predstavljeni rebalans pokazao je da Vlada Jadranke Kosor nije u stanju učiniti ništa da bi se ostvarilo obećano rezanje goleme javne potrošnje, a poticanja gospodarskog oporavka nije bilo niti u tragovima.
Budući da je stvarni učinak bio ravan nuli, trebalo je napraviti političku predstavu i ništa prikazati kao nešto. Najprije je golema količina novca (120 do 200 tisuća kuna) spiskana na krajnje bespotrebno izvanredno zasjedanje Sabora o gotovo kozmetičkim izmjenama prihoda i rashoda u državnoj blagajni.
Potom se između rasprave o rebalansu i izglasavanja istog šefica Vlade po medijima raspričala kako ima spremne 'klofer i metlu' za one koji nisu spremni provoditi Program oporavka, ali nije precizirala je li spremna i na samokažnjavanje kada je i sama od brojnih njegovih stavki odustala plašeći se socijalnog bunta u godini uoči izbora.
Kulminacija predstave odigrala se u ponedjeljak kada je stranačka mašinerija u parlamentu izglasala velebni zaključak kojim daju svoju časnu riječ da u 2011. i 2012. neće trošiti više nego ove godine. Premijerka je zaključak prikazala kao doprinos provedbi Vladinih antirecesijskih mjera i Programa gospodarskog oporavka, kojim se 'pokazuje hrabrost i odlučnost da se ne povećava rashodovna strana proračuna u izbornoj godini'?!
Zaboravila je, međutim, pripomenuti da je kupnja mira birača obavljena već u ovoj godini, kada se umjesto na otpuštanje viška zaposlenih, smanjivanje plaća i mirovina te ukidanje bespotrebnih agencija ili prevelikog broja gradova i općina odlučilo ići na rast deficita na 14,5 milijardi kuna. Pometanje ključnih problema pod tepih i ostavljanje nekoj budućoj vladi da se s njima nosi proglašeno je tako, bez trenutka krzmanja, činom hrabrosti i odlučnosti.
Na sličan način kao i šefica funkcionira i ministar unutarnjih poslova. Iako se nama laicima činilo da je ove godine na jadranskoj obali bilo neobično puno verbalnih i fizičkih napada na turiste, statistika Tomislava Karamarka pokazala je drugačije. Po njegovim brojkama za 20 posto smanjen je broj kaznenih djela na štetu stranih turista.
Statistika (koja se najčešće definira kao točan zbroj netočnih podataka) ovoga je puta ministru toliko podigla moral da je sigurnost nominirao kao budući izvozni hrvatski proizvod.
Ministrov osjećaj sigurnosti sigurno, međutim, ne dijele zlostavljane žene u Hrvatskoj, koje su i dalje slobodna lovina nasilnih partnera. Mlada žena iz Gline tragični je podsjetnik na to koliko je sustav zaštite zlostavljanih žena manjkav, ali Karamarko je nevjerojatan propust svojih policajaca odlučio minorizirati. Kako drugačije objasniti ocjenu da su policajci postupili 'ljudski, ali neprofesionalno' kada ga nisu priveli iako su to trebali napraviti, što je na kraju mlada žena platila životom? Prema kome su ti policajci postupili ljudski? Prema zlostavljanoj ženi? Ili možda njezinom djetetu koje je svjedočilo stravičnom zločinu? To ministar nije pojasnio. Iako je nakon takve izjave morao.
Osim države, i Crkva je pokazala lošu otpornost na zarazu gluposti koja se širi ovim prostorima. Nema drugog objašnjenja za vijest da je uza zaštićenu šibensku katedralu iznikao pravi dimnjak za ilegalnu betonsku pečenjarnicu, a za potrebe Biskupskog ordinarijata! Zahvaljujući dimnjaku koji se pojavio uza zapadni brod šibenske katedrale Sv. Jakova, iznad krstionice, dakle uz spomenik svjetske kategorije koji je zaštitio UNESCO, saznali smo i da tamo već 50 godina postoji ilegalna betonska građevina kojoj je dimnjak samo funkcionalni dodatak. Biskup Ante Ivas nije se oglasio o ruglu koje stoji uz katedralu jer se odmara, a još se čeka i priopćenje koje su najavile crkvene vlasti. Tko zna, možda je i tu samo riječ o "ljudskom, ali neprofesionalnom" postupku.
Neprofesionalnost i šlampavost jedino je objašnjenje i za nevjerojatnu blamažu koju je Hrvatskoj priredila skupina domaćih arhitekata konstruirajući ploveći paviljon za međunarodnu izložbu arhitekture, 12. venecijanski bijenale. Atrakcija koja je danima najavljivana nije uspjela ni pristati uz talijansku obalu jer se po mirnom moru jednostavno urušila.
"Imali smo najbolju namjeru, ali dogodilo se nešto slično priči o starcu i moru", poetično je objasnio jedan od arhitekata, kreatora sramoćenja cvijeta hrvatske arhitekture na međunarodnoj izložbi.
Presjek je to samo posljednjih nekoliko primjera nevjerojatno blesavih izlika kojima se u Hrvatskoj opravdava vlastiti nerad, nesposobnost, pa čak i namjerno činjenje štete radi vlastite koristi i probitka.
Zabrinjavajuća je mlaka ili nikakva reakcija javnosti na takve ispade jer se upravo zahvaljujući njoj epidemija nezaustavljivo širi.
Zato sljedeći put prije no što slegnemo ramenima na nove bisere koje će 'junaci' javnog života ponuditi kao opravdanje za svoje 'nestašluke', treba razmisliti jesmo li i sami krivi što nam odbjegli premijer Ivo Sanader na prozivke da je navodno umiješan u milijunske afere s Hypom bahato poručuje: "Psi laju, a karavane prolaze!"
