Unuke su, pričaju oni koji su privatno poznavali Kemala Montena, bile njegov život. Nije, kažu, najviše volio ni opjevano Sarajevo ni voljenu suprugu Branku nego baš njih dvije. Lajli i Lori i dalje je teško shvatiti da njihovog voljenog dede više nema.
"Prvo smo imale osjećaj kao kad ode na put, na neku turneju. Da će se vratiti", rekla je Lora.
"Stalno očekujem neki poziv... Sad mi je puno teže slušati njegove pjesme", dodala je Lajla.
A kad pričaju o njemu, riječi nekako sjetno zapinju u grlu.
"Danas smo svirale tvoju gitaru i pjevale. Nadamo se da je nismo raštimale i da nismo uznemirile susjede" - dio je ovo potresnog pisma koje su djevojke ostavile na djedovu grobu.
19-godišnja Lora izgledom nevjerojatno nalikuje Kemalu. Iste su visine, istih plavih očiju. Kad joj djed zafali, odjene nešto od njegove garderobe. Samo kako bi joj bio bliže.
"On je nama bio i mama i dedo i baka i sestra i brat. Sve uloge je on odigrao u našim životima", rekla je.
Koliko ih voli pokazao im je i pjesmama. Glazbeni talent od djeda, kažu, nisu naslijedile, ali su od njega puno naučile.
"Naučio nas je da ljude gledamo kakve su osobe, a ne po nekim drugim osnovama. Da uvijek gledamo dobro u svemu", rekla je Lajla.
"On kaže - Ja poznat? Ja nisam zvijezda. Nemojte mene. Ja sam Kemo. Obični čovjek. Zato su ga zapravo ljudi i volili", dodala je Lora.
Koliko god skroman bio, sigurni smo da bi pucao od ponosa kad bi mogao vidjeti kako unuke pričaju o njemu. Lora i Lajla, pak, vjeruju da djed i s neba pazi na njih.
Bez Keme, kažu, u njihovom životu ništa nije i neće biti isto. A neće ni na glazbenoj sceni. Ipak, ostaje utjeha. Baš kako govore njegovi stihovi - u pjesmama svojim vječno će da živi.
