Svi izbjegavaju ozbiljnu raspravu
Javni dug narastao je na 88 posto BDP-a, u čemu ekonomisti vide paljenje lampice za uzbunu, pa je tako primjerice direktor konzultantske kuće PwC, Hrvoje Zgombić, upozorio da ćemo »teško izbjeći neku vrstu mekog grčkog scenarija«. On smatra da bi odmah trebalo srezati javnu potrošnju za 10 do 15 milijardi kuna, javlja Novi list.
No, bliže se izbori, a stranke koje bi trebale govoriti o ekonomiji, izbjegavaju ozbiljnu raspravu pa zapravo nitko ne zna što nas čeka nakon izbora. Ono što se zna jest da obje strane političkog spektra planiraju privatizaciju svega što se može privatizirati, odnosno ostataka poduzeća u državnom vlasništvu. Na pitanje bliži li nam se grčki scenarij, analitičari govore da ipak još nismo u takvoj »banani«, jer Hrvatska još ima puno imovine koja se može prodati. Nastavi li se trošiti kao do sada, ponovno ćemo se dovesti u istu situaciju, a imovine više neće biti. Tada slijedi grčki scenarij.
Prodavanje državne imovine je samoubojstvo
Guste Santini, ekonomski analitičar, kaže da je Hrvatska u ozbiljnim problemima i nikako da dođe na razinu primjerenog dohotka. Učešće države u ekonomiji se ne smanjuje. Podsjeća da imamo 50 milijardi eura inoduga, 20 milijardi devizne štednje stanovništva, 40 milijardi eura javnog duga od čega je 15 milijardi inozemna komponenta. Kaže da nam treba odlučna vlada koja će krenuti u reforme.
"Državnu imovinu općenito je tragično prodavati. Ako se to radi, onda se prodaje samo iz razloga što niste zadovoljni vlasničkom i upravljačkom strukturom, ali prodavati imovinu samo zbog fiskalnih razloga je samoubojstvo! Potrebno je rekonstruirati javnu upravu, preispitati monetarnu i kreditnu politiku, te poreznu politiku", zaključuje Santini.
Ne treba obraćati pažnju na izborna obećanja
Makroekonomist Damir Novotny objašnjava da ni Grci prvo nisu htjeli u reforme, no na koncu su ih prihvatili. Samo su izgubili vrijeme.
Tko god da pobijedi na izborima, scenarij je isti: Europska Komisija će ih odmah pritisnuti, a ovo što govore, izborni programi i obećanja, na to uopće ne treba obraćati pažnju. S obzirom što nas čeka, treba nam stabilna vlada, a najbolja bi bila velika koalicija, poručuje Novotny za Novi list.
Dugove uvijek na kraju plate građani
"Sve dok država raspolaže imovinom većom od obveza, financijski sektor, i domaći i inozemni, pozajmljuje joj sredstva, a u isto vrijeme snižavanje kreditnog rejtinga i rastuću premiju rizika koristi kao mogućnost porasta prihoda od kamata. Međutim, kada se država previše zaduži i približi stanju bankrota, onda počinje igra ucjena.
Zbog zahtjeva po potraživanjima kreditora nacionalno bogatstvo se prodaje u bescjenje, kreditori postavljaju uvjete za privatizaciju državnih poduzeća, a nad građanima se provodi porezna presija i represivna politika štednje – smanjenje javnih rashoda. Tim više što se u priču tada upliće i europska birokracija, a osim europskih institucija vjerojatno i MMF s dodatnim pritiscima na nositelje nacionalne ekonomske politike, opisuje Marijana Ivanov (EFZG).
