Svi hrvatski političari posljednjih dana, na valu iznimnog uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije, govorili su o zajedništvu i optimizmu i o nadi da će ovaj trenutak donijeti neke pozitivne promjene i u drugih segmentima – posebno se počelo govoriti da to može biti snažan zamašnjak za gospodarstvo.
"Dobila sam poruku da se u Irskoj, keltskom tigru, kada su na Svjetskom prvenstvu 1990. ušli u četvrtfinale, podigla razina optimizma i da se na krilima toga optimizma krenulo u žešće reforme, u snažan gospodarski rast. Nadam se da će se to dogoditi i u Hrvatskoj", izjavila je predsjednica države, Kolinda Grabar-Kitarović, nakon pobjede hrvatske reprezentacije nad Engleskom i ulaska u finale. Premijer Andrej Plenković bio je malo više neodređen, ali ipak optimističan. "Vjerujem da je ovo snažna poruka za cijelu naciju. Uz znanje, rad, entuzijazam, dobru organizaciju i vjeru u sebe - jako mnogo toga se može postići. Nadam se da će biti inspirativni za sve nas s ovim uspjehom", rekao je nakon finalne utakmice.
Koliko su realna očekivanja da će nogometni uspjeh, ali i evidentan val veselja u cijeloj državi pokrenuti i gospodarstvo, pitali smo dr. sc. Zorana Aralicu, višeg znanstvenog suradnika s Ekonomskog instituta u Zagrebu, predstojnika Odjela za inovacije, poslovnu ekonomiju i ekonomske sektore.
"Već smo imali jednom takav scenarij. Godine 1998. smo slavili, jako slavili, čak smo imali 200 tisuća stanovnika više nego danas, ali ne možemo reći da se u gospodarstvu pokrenulo nešto posebno dobro na valu sportskog uspjeha i optimizma koji je također tada jako zahvatio građane Hrvatske. Pozicija s 4,2 milijuna stanovnika, koliko ih imamo danas, je zapravo nepovoljnija nego ona s 4,4 milijuna stanovnika. U ekonomiji postoje pravila koje djelatnosti mogu imati multiplikativni efekt. U hrvatskoj privredi to je poljoprivreda, trgovina, strojarstvo... Zato smo i svjedočili tome kako je afera Agrokor imala 'drmajući' efekt za cijelo gospodarstvo. Drugi faktor je ustroj države. Ne možeš ti preko noći promijeniti ustroj države, promijeniti način funkcioniranja države. Dogodi se pozitivan šok, ali sustav ne može iznenada profunkcionirati drugačije. Mi u Hrvatskoj svake godine doživljavamo blagi pozitivni šok kada zbog turizma dobivamo dobar priljev gotovine. Ali što se događa kod nas? Taj priljev 'keša' nas zapravo umrtvljuje na neki način umjesto da nas tjera naprijed."
Predsjednica na dodjeli odličja u Moskvi
Na pitanje smatra li da je ovaj trenutak velike narodne radosti trenutak u kojem je moguće pokrenuti i reforme, dr. Aralica odgovara:
"Atmosfera velikog slavlja je prije svega medijski potaknuta. Možemo isto tako reći da je jučer slavilo milijun Francuza i pitati se hoće li se dogoditi nešto dobro na valu tog slavlja. Kod njih je bilo i nasilja, a kod nas nije, i to je sigurno dobro. Naše slavlje je sigurno bilo veliko, ali nije unikatno ili posebno. Vrlo je teško od takvog događaja očekivati konkretne društvene efekte. Politika sigurno može iskoristiti trenutak i urediti sve kolektivne sportove kroz drugačije financiranje sporta, neka se usmjeri prema sportskoj infrastrukturi, prema sportskoj edukaciji mladih. Tu sigurno ima prostora da politika povuče poteze koji bi značili neke sistemske promjene. A nakon rezultata reprezentacije to bi bilo i očekivano i pozitivno dočekano. Neka pokrenu promjene koje će rezultirati s 30, 40 pozitivnih priča kao što je priča o hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Naravno, priča s manjim učinkom od ovog izvanserijskog, ali ipak pozitivnih”.
Što je s interpretacijama da je trenutak u kojem se puno građana Hrvatske povezalo u navijačkom "zajedništvu" može iskoristiti za poziv da se "izdrže" najteže reforme koje se u Hrvatskoj odgađaju desetljećima?
Teza o zajedništvu se pojavljuje tek posljednjih desetak dana. Važno je napomenuti kako se neformalne institucije - kao što je povjerenje u institucije - najsporije mijenjaju u nacionalnoj ekonomiji. To je prva lekcija u institucionalnoj ekonomiji, mnogo sporije od izgradnje formalnih institucija, npr. uvođenja novoga zakona. Ovo je prekratak događaj da bi izgradio pravo zajedništvo. Kada nešto traje nekoliko godina, poput Domovinskog rata, pa integrira različite skupine društva, to je prava izgradnja zajedništva. Potrebno je više uspješnih priča da bi se sagradilo pravo zajedništvo. Nogometaši su zaista pokazali svojim primjerom da se može mnogo napraviti. Ali oni su napravili svoje. Od njih se može mnogo naučiti, ali to nije dovoljno. Ovo je pozitivan šok, ali tu pozitivu treba nastaviti. Za ozbiljan društveni zamašnjak treba takvih desetak priča. Međutim, ono što kvari takav scenarij su događaji koji djeluju u suprotnom smjeru. Teško je inzistirati na zajedništvu kada je samo u procesu Agrokor tisuće malih dioničara u proteklom vremenu izgubilo svoje dionice ustrojem novog Agrokora i zrcalnih poduzeća koja bi trebala zamijeniti postojeća poduzeća. Jednostavno rečeno, nema zajedništva na raspodjeli vrijednosti nego samo na stvaranju vrijednosti, što su nogometaši zorno demonstrirali cijelom svijetu.
Zoran Aralica
Spominje se irski slučaj? Da su oni gospodarski procvali upravo nakon nogometnog uspjeha 1990.?
Ne bih povezivao ta dva slučaja. Treba pogledati kakav je kod nas raspored političkih karata. Imamo vrlo složenu koaliciju, a hrvatsko iskustvo pokazuje da je s takvim koalicijama na vlasti vrlo teško provoditi strukturne reforme. Osim toga, 'strukturno' znači da ima učinak na pet i više godina. I uključuje riječ koju svi izbjegavaju kod nas, a to je razvoj. Irska je imala bolju političko-ekonomsku situaciju u tom trenutku. Zapad se širio na Istok Europe i to je primarni globalni političko-ekonomski događaj u to vrijeme za razliku od sadašnjeg vremena kada je fokus primarnih globalnih događaja pomaknut izvan Europe. Tako da je bilo interesa da američki kapital, u najvećoj mjeri, i irski politički establišment stvore uspješno ozračje za Irsku. Kod nas u ovom trenutku nije uopće jasno u kojem smjeru bi išle strukturne reforme. Imamo samo osnovne informacije o načelima, da bi se išlo u smjeru podizanja konkurentnosti, podizanja standarda itd., no nema naznaka da su ta načela ukorijenjena u nekom programskom djelovanju Ministarstva gospodarstva. Ovih dana će biti prezentirana prva evaluacija njihova djelovanja u području poslovne infrastrukture nakon dvadeset i više godina. To je prvi put da Ministarstvo gospodarstva pokušava preispitati svoje javno djelovanje. Mi niti ne znamo tko je u timovima koji se bave reformama, imamo problem netransparentnosti i nejavnog donošenja odluka. Mi smo s reprezentacijom dobili poduku da se može dobro organizirati tim od 50 ljudi (barem što se vidjelo na televiziji). Ali Vlada bi sada to trebala činiti na mnogo većem uzorku, transparentno, i trebalo bi se znati koje su to reforme. Optimizam zbog uspjeha reprezentacije ne može biti poticaj za pokretanje reformi jer one niti ne postoje i teško su provedive s ovakvom konstrukcijom vlasti.
Zoran Aralica
Kako komentirate najave o izgradnji novog nacionalnog stadiona?
Ako će politika i raditi neke ambicioznije iskorake, neka se pozabavi Zakonom o sportu, neka se osmisli novi kvalitetniji model financiranja sporta, neka se riješi financiranje i održavanje kompletne sportske infrastrukture, a ne da se ad hoc hvataju velike investicije novog nacionalnog stadiona. Takav stadion bi morao biti izvedenica iz cijelog modela, iz zakonodavnog okvira koji bi donijela hrvatska Vlada, a ne da se krene unaprijed s licitiranjem gdje će se graditi megastadion. Desetine potencijalnih pozitivnih priča o kojima sam pričao ranije može značiti i desetine konkretnih investicijskih projekata. Kod nas se opet krenulo od projekta prema programu, a trebalo bi biti obrnuto. Opet smo na tragu improvizacija, a trebalo bi ustrojiti program financiranja sporta kako bi kolektivni sportovi dobivali više daha i ne bi toliko ovisili o entuzijazmu pojedinaca. Slično je bilo s projektima javno-partnerskog odnosa prije desetak godina koji su nastajali prije ustroja i funkcioniranja same agencije.
Tjednik Nacional je objavio podatak jedne nizozemske studije o korelaciji nogometnog uspjeha i gospodarstva prema kojoj će hrvatska reprezentacija donijeti Hrvatskoj rast BDP-a od jedan posto? Je li to realna procjena?
Teško je napamet govoriti. Potrebno je ući u input –output model hrvatskog gospodarstva i nakon toga modelirati dosadašnji tijek zbivanja pod pretpostavkom da ima nekakav utjecaj na BDP kao i buduće odluke koje proizlaze iz ovoga sjajnog događaja, primjerice, hoće li doći do izgradnje stadiona.
