S dr. Ivom Kunstom, ekonomistom, znanstvenikom s Instituta za turizam, razgovarali smo o hrvatskom turizmu u uvjetima korona-krize, o ovogodišnjoj sezoni, ali i mogućim promjenama koje slijede u turizmu i cjelokupnom hrvatskom gospodarstvu.
NET.HR: Podaci o ovogodišnjoj hrvatskoj turističkoj sezoni mijenjaju se iz dana u dan, ali po svemu sudeći - nitko ove godine ne očekuje dobru zaradu. Imate li vi kakve preciznije podatke, pokazatelje, na temelju kojih možete donijeti ocjenu o ovogodišnjoj sezoni? U kojim segmentima je hrvatski turizam stradao najviše, gdje još ima nade...?
KUNST: Iako je nezahvalno prognozirati, čini se da će sezona biti nešto bolja čak i od najoptimističnijih predviđanja s početka ove godine. Hoće li to biti na razini 30%, 40% ili više od prošlogodišnjeg ostvarenja, teško je u ovom trenutku reći, osobito kad je riječ o turističkim primicima. U svakom slučaju, bit će znatno lošije od prošle godine, pri čemu je za očekivati da će najbolji rezultati biti ostvareni u smještajnim objektima koji mogu osigurati fizičku distancu kao što su kampovi i samostojeće vile, a donekle i apartmani u obiteljskom vlasništvu. Neovisno o tome, ima i naznaka da pojedini hotelski objekti, osobito manji, tematski i/ili sadržajno profiliraniji, posluju iznad očekivanja, osobito onih s početka godine.
NET.HR: Naglašava se često da Istra ovih dana bilježi mnogo bolji rezultat od drugih dijelova obale. Kako vi to interpretirate?
KUNST: Nekoliko je razloga za to. Ponajprije, Hrvatska je još uvijek dominantno autodestinacija, a Istra je locirana najbliže najvažnijim emitivnim tržištima za Hrvatsku (Slovenija, Italija, Austrija, Njemačka). Samim tim, do nje se najlakše i najbrže dolazi, bilo da je riječ o jednodnevnom posjetu, izletu, ili vikend boravku, bilo da je riječ o duljem odmoru.
Nadalje, turistički proizvod Istre trenutačno je, u odnosu na većinu drugih hrvatskih županija najsofisticiraniji, najraznovrsniji i najbolje prilagođen potrebama sve većeg broja različitih potrošačkih skupina, odnosno tržišnih segmenata. Drugim riječima, Istra ne nudi gostima samo svoje priobalje, već i svoju unutrašnjost, pri čemu sve više dolazi do izražaja ne samo bogata ponuda aktivnog odmora, već i sve prepoznatljivija lokalna enogastronomija te kulturna baština i različita događanja. Konačno, u strukturi ukupne smještajne ponude Istre kampovi imaju znatno veći udio nego u većini drugih priobalnih županija, pri čemu je, u većini slučajeva, riječ o kampovima na izuzetnim lokacijama s izuzetno kvalitetnom ponudom različitih sadržaja. Budući da kampovi u doba Covid-19 pandemije zasigurno predstavljaju jedan od najsigurnijih i najtraženijih oblika smještaja, Istra je i tu u velikoj prednosti.
Spuštanjem cijena pokazali bi slabost, smatra ekonomist Ivo Kunst
NET.HR: Mnogi su očekivali da će ova krizna situacija dramatično spustiti cijene - od privatnog smještaja do hotela, no pregled ponude u ovom trenutku govori ipak da se više išlo sa simboličnim spuštanjem cijena. Vaš komentar?
KUNST: Mislim da je držanje cijena na uobičajenoj razini, ili blizu toga, dugoročno ispravan stav, ne samo za hotelske i druge smještajne objekte, uključujući i većinu kapaciteta u obiteljskom smještaju, koji su uspostavili svoju tržišnu prepoznatljivost na kvaliteti, odnosno značajkama usluge koja se nudi, već i za cijele destinacije. Naime, jednom kad snižavate cijene svoje usluge, neovisno u razlogu zašto to činite, vi zapravo pokazujete svojevrsnu slabost i spremnost na ulazak u velike kompromise, uslijed čega će vas kupci vaših usluga u budućnosti, čak i kad se situacija normalizira, pokušati više ili manje ucjenjivati. Samim tim, jednom kad ste drastično spustili cijene, vrlo ćete ih teško opet, osobito u kratkom roku, podignuti na uobičajenu razinu. Pritom će oni koji se eventualno odluče na spuštanje cijena, posredno, činiti štetu vlasnicima usporedivih objekata koji nemaju takve namjere.
Osim toga, cijena neke usluge trebala bi uvelike biti povezana i s troškom njena pružanja i uvjetima u kojima se poslovanje odvija. Drugim riječima, kakvog bi poslovnog smisla imalo prodavati hotel na razini od pet zvjezdica, sa uslugom i operativnim troškovima poslovanja koji odgovaraju toj razini kvalitete, po cijeni hotela od tri zvjezdice? Naime, valja znati da je ponekad bolje ne otvoriti objekt te, posljedično, pokrivati samo njegove fiksne troškove, nego poslovati u uvjetima kad se, uz fiksne, ne mogu pokriti ni svi varijabilni troškovi.
Konačno, neovisno o kojoj je vrsti smještaja riječ, a kad je riječ o cjenovnom politici, mislim da je puno prihvatljivije pozicioniranje na bazi sljedećeg (kontra)argumenta – ako želite ići na odmor i imati, uz to, maksimalno moguću sigurnost, morat ćete nešto više platiti od uobičajenog, budući da osiguravanje maksimalne sigurnosti, na destinacijskoj razini i/ili na razini svakog smještajnog objekta, iziskuje dodatne troškove koje treba dodatno platiti.
NET.HR: Može li se već nakon ove teške sezone očekivati da će dijelovi turističkog sektora u Hrvatskoj "odumrijeti" - bankrotirati, pokušati se "prekvalificirati" na nešto drugo? Ili je jedna loša sezona premalo za tako teške tektonske poremećaje? Tko će najviše stradati?
KUNST: Pod pretpostavkom da je Covid-19 pandemija prolazna jednogodišnja smetnja, odnosno da će se uskoro naći prikladno cjepivo, mislim da neće biti većih posljedica ni na cijeli sektor, niti na najveći broj turističkih poduzetnika, od velikih do malih i mikro. S druge strane, ako se ispostavi da pandemija nije jednogodišnja smetnja već se ona prelije i na sljedeću godinu, posljedice bi mogle biti znatno ozbiljnije i dramatičnije ne samo za turističke poduzetnike, već i za hrvatsko gospodarstvo u cjelini.
Pritom su, zasigurno, najugroženiji mali i mikropoduzetnici koji su se tek nedavno uključili u turističko privređivanje te se, sukladno tome, izložili pojačanim investicijskim aktivnostima, a time i kreditnim obvezama. Oni koji su već neko vrijeme u biznisu trebali bi biti dovoljno dobro kapitalizirani, odnosno s dovoljnim kapitalnim rezervama iz kojih će moći pokriti jednu lošu sezonu. Osobito ako će i država nastaviti pomagati. Ipak, što se tiče poslovne ugroženosti prema vrstama turističkih poduzetnika, čini se da će najviše stradati turistički posrednici i organizatori događanja. Za njih bi, stoga, na razini države i/ili bankarskog sustava, valjalo pripremiti posebne mjere pomoći.
NET.HR: Slijedi li kraj stihijske apartmanizacije Hrvatske?
KUNST: Mislim da ne. Nažalost. Mišljenja sam da "stihijska" apartmanizacija Hrvatske nema prevelike veze ni s Covid-19 pandemijom, niti s njenim učincima na ovogodišnje bitno lošije poslovne rezultate (većine) vlasnika turističkih apartmana.
Štoviše, s obzirom na to da ima indicija da je potražnja za ovom vrstom smještaja, čak i u uvjetima Covid-19 krize sasvim zadovoljavajuća, iako su evidentne velike razlike u potražnji od Istre prema Dubrovniku, mišljenja sam da će se dodatno ojačati uvjerenje kako je ulaganje u apartmane u obiteljskom vlasništvu i dalje prilično isplativ i dobar posao, osobito u uvjetima nakon smirivanja pandemije i očekivanog daljnjeg rasta potražnje za Hrvatskom kao turističkom destinacijom.
NET.HR: Hrvatska vlada je, za razliku od Grčke ili Španjolske, bodrila dolazak turista nakon prvog smirivanja epidemije. Sada pak svjedočimo tome da neke europske zemlje stavljaju Hrvatsku na listu nepoželjnih destinacija zbog koronavirusa, ili traže dva tjedna samoizolacije nakon povratka iz Hrvatske. Je li se Vlada trebala postaviti drugačije?
KUNST: Teško je unaprijed biti pametan. Puno je lakše biti general nakon bitke, kad se već zna njen ishod. Moram priznati da sam osobno vrlo ugodno iznenađen dosadašnjim odvijanjem sezone i to kako iskazanim turističkim interesom (dolasci i noćenja), tako i relativno malim brojem oboljelih, kako turista, tako i populacije u gotovo svim priobalnim turističkim odredištima.
S druge strane, osim Nizozemske i Irske, zasad nema zemalja koje su Hrvatsku ubrojile u tzv. rizične odmorišne destinacije, a čini mi se da će to biti slučaj i do kraja sezone. Naravno, sve pod uvjetom da kontroliramo epidemiološku situaciju kao do sada ili čak i bolje od toga. Pritom se svim diplomatskim i drugim kanalima valja ukazivati i na činjenicu da je broj oboljelih u priobalnom pojasu, turistički najatraktivnijem dijelu Hrvatske, još uvijek praktički zanemariv, dok će se rast broja oboljelih na kontinentu suzbijati - nadam se - uvođenjem dodatnih, znatno rigoroznijih epidemioloških mjera, odnosno propisivanjem strožih pravila ponašanja kad je riječ o lokalnoj populaciji. Samim tim, dakle, mislim da se na razini cijele zemlje, ali i pojedinih turističkih regija, do danas vodi hrabra, ali ispravna turistička politika.
NET.HR: S konstituiranjem nove vlade ostali smo bez zasebnog ministarstva turizma - je li to dobro ili nije?
KUNST: Da parafraziram: "nije važno koje je boje mačka, važno je da lovi miševe". Dakle, ukidanje zasebnog Ministarstva turizma, odnosno formiranje novog ministarstva u kojem je turizam spojen sa sportom, osobito u uvjetima nastavka djelovanja Glavnog ureda HTZ-a, samo po sebi ne bi trebalo imati veće posljedice ni na efikasnost vođenja turističke politike, niti na kretanje turističkog prometa. Naravno, pod uvjetom da se ne rade dramatični zaokreti, rezovi i/ili nepromišljeni potezi, uključujući i "čudne" reforme u bilo kojoj sferi gospodarstva i društvenih djelatnosti koje imaju veze s turističkim privređivanjem.
Pritom valja posebno naglasiti da su i turističko privređivanje i konkurentnost Hrvatske kao turističke destinacije ionako povezani s cijelim spektrom aktivnosti, politika i zakonskih rješenja u ingerenciji drugih ministarstava (od kulture, preko regionalnog razvoja, financija, infrastrukture i prometa, do poljoprivrede, zdravstva te vanjskih i unutarnjih poslova). Samim tim, dakle, čini mi se da je za efikasno vođenje turističke politike i ostvarivanje zacrtanih razvojnih ciljeva u sferi turističkog privređivanja znatno važnije međusobno usklađivanje aktivnosti svih gore navedenih resora nego postojanje zasebnog ministarstva turizma.
Ukoliko se
NET.HR: Zbog krize se govori više nego ranije o sve većem udjelu turizma u BDP-u, odnosno, ovisnosti cjelokupne zemlje o tom sezonskom rezultatu. Vjerujete li da će uslijediti i veliki reformski zahvati koji će promijeniti taj smjer Hrvatske? Da je moguće da se Hrvatsku "skine" s ovisnosti o turizmu?
KUNST: Ne vjerujem u vjerodostojnost ikakvih reformskih zahvata koji bi mogli u većoj mjeri umanjiti ovisnost Hrvatske o turističkom privređivanju. Osobito ne na kratki i srednji rok. Naime, čak i kad bi postojao konsenzus u kojem pravcu želimo ići, to ne bi bilo lako provesti. I trajalo bi godinama. Osim toga, koji su to strateški resursi, osim prekrasnog i slabo nastanjenog prostora koje bi Hrvatska mogla dugoročno koristiti da razvije proizvodnju koju bi bilo moguće nuditi svjetskom tržištu na konkurentan način? Na čemu se, dakle, bazira hvalevrijedna misao da bi Hrvatsku trebalo (re)industrijalizirati? Na temelju kojih politika, odnosno mjera ćete osigurati pojačani interes strateških investitora da oni izaberu baš Hrvatsku, a ne neke druge zemlje? Koje su to industrije, gospodarski sektori, odnosno kompetencije koje bi Hrvatska uopće mogla smisleno razvijati na međunarodno konkurentan način?
Ako bolje razmislite, a ne umanjujući pojedinačne pozitivne primjere dobrih (industrijskih) ulaganja, doći ćete to sumorne spoznaje da je više riječ o proklamacijama, nego o stvarnim mogućnostima. To, naravno, ne znači da ne treba ništa mijenjati. Pritom se, čini mi se, valja koncentrirati na ono što se može odmah i sad, a što je komplementarno turizmu, zasigurno jednom od strateških gospodarskih sektora. To su zasigurno revitalizacija poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije (ne samo u cilju osiguravanja samodostatnosti, već i u cilju stvaranja tržišnih viškova tzv. "zdrave hrane"), pojačano i smisleno ulaganje u obnovljive izvore energije te sustavno razvijanje startupova i točkastih kompetencija u IT sektoru.
NET.HR: Kako će ova kriza utjecati na kvalitetu turističke ponude u Hrvatskoj? Hoće li biti podstrek za profiliranje kvalitete, za veću ekološku osviještenost, ili ćemo završiti u takvom siromaštvu da će teško biti promicati kvalitetniju, pa onda i skuplju - turističku ponudu?
KUNST: Mislim da tu ne bi trebalo biti prevelike dileme. Budući da je konkurencija na turističkom tržištu svakim danom sve veća, težnja ka podizanju kvalitete, prepoznatljivosti i unikatnosti već je danas svojevrsni "conditio sine qua non" opstanka kako na mikro, tako i na makrorazini. Covid-19 pandemija dodatno je ukazala na važnost poduzetničke prilagodljivosti i inovativnosti u svim sferama turističkog privređivanja, a to bi trebalo rezultirati i rastom kvalitete pojedinačne i/ili kolektivne turističke usluge. Mislim da su hrvatski turistički poduzetnici toga itekako svjesni i da su u novonastalim uvjetima to demonstrirali na više nego zadovoljavajući način. Uostalom, i sama činjenica da nisu smatrali potrebnim bitno smanjivati cijene svojih usluga, dovoljno svjedoči o njihovoj uvjerenosti da kvaliteta usluge koja se nudi nije upitna. Drugim riječima, korona-kriza trebala bi biti manje "skupa" za one turističke poduzetnike koji su shvatili su kvaliteta, unikatnost i autentičnost ponude, za razliku od niskih cijena, jedini dugoročno održivi izvor konkurentske prednosti.
