U Hrvatskoj trenutačno živi oko 400 Sirijaca. Nešto manje od polovine doselilo je još za vrijeme bivše države. U domovima svih njih s pažnjom se prate vijesti iz domovine. I dok jedni zahvaljuju Trumpu na napadu, drugi negoduju. Dvojica Sirijaca, ali oprečnog mišljenja podijelili su svoje stavove za RTL Danas.

"Dođi, habibi ili dođi ljubavi." Tako 70-godišnji umirovljeni veterinar Hicham doziva unuka da mu se pridruži u vrtu. Topli proljetni dan narušavaju samo vijesti iz domovine. I strah za one najbliže u vihoru sirijskog rata. 

"Pa gledajte, dan i noć. Znate kad padne bomba onda ne pita tko si, što si, kamo ideš, od kud si. Za njih strahujem uvijek", kazao je Hicham Naolo.

I ne samo za njih, kaže, za cijeli narod Sirije. Zadnji je put u rodnom Alepu, iz kojeg je na studij u Zagreb došao još prije 50 godina, bio 2010. godine. Svega tri mjeseca prije nego je rat počeo. Tada je to još bila divna zemlja u kojoj se lijepo živjelo.

S njim se ne bi složio njegov sunarodnjak inženjer strojarstva – Mahmoud koji u Hrvatskoj živi već 38 godina. Od 70-tih godina i dolaska režima, tvrdi, tamo nema sreće.

"S tim režimom došla je i diktatura, došla je korupcija i kriminal na veliko", izjavio je Mahmoud Kassabji. Zadnje tri noći njegova obitelj provodi pred televizorom. Iz minute u minutu prati se stanje.

"Drago mi je da je sada gospodin Trump, hvala ti Boga što si to učinio, a rekao si ako ćeš upotrijebiti još jednom kemijsko oružje, mi ćemo izvršiti taj napad", nadodaje.

U ratu je izgubio brata. Ostatak njegove obitelji raseljen je po cijeloj Europi.

"Njemačka, Austrija, Hrvatska, Rumunjska, Cipar, Turska. Sad zamislite to je jedna obitelj da smo mi raseljeni u tih šest država koje sam vam nabrojao", kazao je Mahmoud.

I koliko god se u političkim stavovima razlikovali - i Mahmoud i Hicham imaju istu želju.

"Najveća želja je, znate, mir u svijetu svima. Mir, mir, spokoj."