Još u devedesetima Daksa se nudila po cijeni od 3 milijuna dolara. Otok, danas u vlasništvu dvije stare dubrovačke obitelji koje žive u Peruu, 600 godina bio je utočištem franjevaca.
"Daksa je pomalo mitsko mjesto za Dubrovnik, nekada u starini je bila mjesto molitve i odmora poslije je bilo mjesto stradanja i ljudi nisu o njoj govorili", kazao je Fra Josip Sopta, župnik Velike Gospe Rožat.
Upravo je ratni zločin razlog, reći će Dubrovčani, što nikada nije prodana. Partizanske vlasti ovdje su bez suda 1944., likvidirale 53 dubrovačkih intelektualaca.
"Baš zahvaljujći vlasnicima i njihovom velikom razumijevanju, ja to moram istaknut, mi smo dobili dozvolu od njih da slobodno kopamo po njihovom otoku", kaže Ivo Brešković iz Udruge Daksa.
Grad želi kupiti otok. Gradonačelnik Vlahušić sa suradnikcima o Daksi razmišlja kao o mjestu pijeteta, no otvorenom i pristupačnom građanima, kakav je primjerice otok Lokrum. Trenutno se pregovara sa vlasnicima.
"Jedan dio te obitelji je skloniji nekakvom dugoročnom najmu ili u tom smilu prepustiti nam upravljanje uz neki ugovor ali da se ne gubi vlasništvo, međutim drugi dio obitelji bi možda i razmišljao o prodaji", kaže ravnatelj Rezervata Lokrum Mario Tevšić.
Dubrovački HDZ kupnju podržava, no gradonačelnik se pred izbore kažu kiti njihovim perjem.
"Nije to ideja gradonačelnika Vlahušića, već je to ideja koja postoji još iz vremena Dubravke Šuice kada je i proračun grada bio znatno manji tražila se pomoć države da se otkupi Daksa", kaže Mato Franković (HDZ), predsjednik gradskog vijeća i saborski zastupnik.
Na stranu tko se prvi čega sjetio, u udruzi Daksa pozdravljaju moguću kupnju otoka. Već predlažu da se za uređenje Dakse razmotri rješenje jedne mlade dubrovačke arhitektice.
"Ona predviđa da se sagrade šetnice, da se naprave lukobrani da se ljudi mogu komodno kupat, da se može komodnije pristupiti otoku tako da svi dubrovčani uživaju u tom otoku , a jedan mali njegov dio bi bio kao spomen obilježje da to ostane tamo, osim toga mi ne bismo željeli da to netko kupi pa da sutra naše kosti pobaca negdje u more", objašnjava Brašković.
Pregovori s vlasnicima idu dalje, bez obzira na politička prepucavanja, stav dubrovačke politike je jedinstven - Daksa treba pripadati građanima.
