Mariji Banjad su 62 godine i boluje od raka debelog crijeva, jednog od najčešćih karcinoma u Lijepoj našoj. Čak 3000 ljudi u Hrvatskoj na godinu oboli od ove opake bolesti, a dvije tisuće ih umre. Marija je imala sreće jer je na vrijeme otišla liječniku. Naime, rak debelog crijeva može se izliječiti ako se otkrije na vrijeme.
"Ja sam imala godinama hemoroide i išla sam svake tri, tri i pol, četiri godine na kontrolu. I taman je bilo vrijeme tu negdje da moram ići na kontrolu, nisam imala nekakvih krvarenja ili specijalnih simptoma. I otišla sam doktoru kod kojeg sam inače išla, a on mi je rekao - morate kirurgu", kaže Marija.
Operirana je, a nije ni znala od čega boluje.
"Skužila sam šta se događa kad sam se vratila s intenzivne u sobu... Onda sam pod rukom, ispod onih silnih zavoja, napipala da nekakvo malo ispupčenje, i pretpostavljala sam da je to to, da je to ipak stoma", kaže Marija.
Vrećica koju će Marija sada ispod majice nositi doživotno. Do te 2008. bila je potpuno zdrava. Nitko u obitelji nije imao tumor. No nikada se nije pitala zašto baš ona niti je žalila nad svojom sudbinom.
"Ja više nemam dolje otvora, anusa, meni je to zatvoreno skroz jer sam imala tumor skroz nisko, tri i pol centimetra. I onda se otvor radi s lijeve strane na trbušnoj stijenci. Tu se dobiva jedna pločica i vrećica u koju idu fekalije", priča Marija.
Danas je predsjednica udruge za oboljele od tumora debelog crijeva. Prihvatila je sve što je bolest donijela sa sobom, ali ne i stav ljudi kojima je ona tabu tema.
"Ja to ne shvaćam, ne vidim razlog zašto je bubreg bolje spomenuti, nego crijevo. Mislim, organ kao organ", kaže Marija.
Tumor debelog crijeva drugi je najučestaliji, nakon dojke kod žena, i pluća kod muškaraca. U Zagrebu svake godine oboli 500 novih osoba, a umre ih 360. Na godinu ih u Hrvatskoj oboli tri tisuće, a čak 2 tisuće umre.
"Mi imamo članova u udruzi koji svojoj obitelji doma nisu rekli da imaju problema, da konkretno krvare. Suprug nije supruzi rekao... Pa o čemu pričamo? Ljudi se srame bilo čega što je vezano za probavu", kaže Marija.
I zato ona javno govori. Apelira na prevenciju i upozorava da oboljeti može bilo tko, muškarci i žene podjednako, a sve češće i mladi ljudi u ranim četrdesetima. Primaran uzrok je - stres, a rizik se povećava s godinama života.
"Puno ljudi se ne može saživiti s tim... Puno muškaraca, pogotovo, smatra da su sad zbog toga malo manje muškarci. Zbog vrećice. Ali ne vidim razlog zašto, jer mi s vrećicom živimo normalnim životom", kaže Marija.
Nastavljaju raditi svoj posao, žene čak rađaju. I Marija je nastavila aktivnim načinom života - vježba, vozi bicikl, pješači.
"Jednostavno, da čovjek shvati da to nije kraj. Da to može biti možda bolji početak nego što je bio onaj prije. Ono što me je nekad izbacilo, izulo iz cipela, izbacilo iz takta, na to sada uopće ne reagiram", kaže Marija.
Stoga poručuje starijima od 40 da obave kolonoskopiju ili kućni test stolice. Jer to spašava život koji se može promijeniti u trenu.
