Iza nas je još jedan dinamični tjedan. Takva je moja dobra, mala Hrvatska, nema para, nema plusa na računima, ali zato brate ima pun naramak događanja. Massimo je postao gazda TV ekrana, Bandić je povodom mafijaškog ubojstva dao novu antologijsku izjavu, nogometaši počeli masovno dlanovima prekrivati usta, turizam nam cvjeta, vladajući se počupali oko mimohoda, događanja ima za puno zubalo, a mi stvari dijelimo na mudre umnjake i trule karijese.
Neuništivi Massimo
Massimo me oduševljava, čovjek je živuća legenda. Da mu se nije dogodilo članstvo u žiriju X Factora, on bi za mene bio samo neki čudan čovjek kojeg smatraju velikim umjetnikom, samo što ja njegove pjesme i njegovu umjetnost ne razumijem. To je zato što sam ponekad prokleti ignorant i ne dajem ljudima priliku. Ali Massimu se dogodio X Factor, na duže vrijeme mi je ušetao u dnevni boravak, pa me sada redovno uveseljava svojim osebujnim karakterom. Čak su mi i njegove pjesme postale više nego podnošljive, pojačam radio kada ih čujem. Nakon valjda trideset godina karijere, mi smo na Massima navikli, na način na koji slaže rečenice, način na koji interpretira stvari, sve nam je postalo gud. Ali volio bih vidjeti lica ukućana koji se okupe oko televizora kada počne X Factor, ukućana u zaseoku kraj Bileće, ili u predgrađu Nove Pazove. Volio bih vidjeti lice kakvog starog čiče kada na ekranu ugleda Massima koji maše lepezom. Neprocjenjivo.
I zato mudrom Massimu idu dva mudra umnjaka.
Nogometaši dlanom skrivaju usta
Ovo je bio nogometni tjedan, igrala se polufinala Lige prvaka, pa sam primijetio da je to sada već postala prava histerija. Sjebala ih moderna tehnologija, sve se danas može snimiti, tako i igračeva usta dok sucu psuje majku. Pa ako si neoprezan, stvar se naknadno sankcionira, delegat ti opali paprenu novčanu kaznu, ili čak nekoliko kola sjediš na tribinama. Zato su u interakciji sa sucem igrači počeli usta prekrivati dlanom. Onda sam primijetio da čine isto i kada međusobno razgovaraju na terenu. U jednom je trenu kamera švenkala preko klupe za rezervne igrače, pa sam vidio da i ovi koji sjede međusobno razgovaraju tako da rukama pokrivaju usta.
Tko zna o čemu govore. Nogometaši su puni tajni. Možda jedan drugome recitiraju Ujevića. Tko će ga znati.
U svakom slučaju, stvar će postati nova globalna histerija, isto kao i podizanje kragni na polo majicama, vidjet ćete. Ali kada malo bolje razmislim, možda je i bolje da ne znam o čemu nogometaši razgovaraju, pa njihov konspirativni rad dlanovima nagrađujem mudrim umnjakom.
Broj noćenja porastao za 8% u odnosu na prošlu godinu
Kaže statistika da smo u prva četiri mjeseca ugostili 8% više turista nego u istom periodu prošle godine. To bi trebala biti točna brojka, sve od kada je striček Linić uveo fiskalizaciju, inspektorate, stroge provjere, pa nema više majci da baba Mara u šupi iza kuhinje ilegalno skriva kakve preplašene Čehe. Sve se to sada precizno vodi, tko gdje spava, tko izdaje koliko kreveta i pod kojim uvjetima.
Proslavilo nas je bistro plavo more i šljunčane vale. Nismo se polomili oko dodatnih sadržaja, nismo izgradili golf terene, nismo sazidali wellness centre. Nismo izgradili još barem dvadeset aerodroma, koliko smo trebali izgraditi, pa da nam počnu dolaziti bogati zapadnjaci, i dalje se oslanjamo na Dalmatinu, kojom nam svakog ljeta automobilima stigne siromašniji svijet. A u prtljažnicima automobila siromašnijeg svijeta pune košare pašteta i sirnih namaza. Nismo izgradili aerodrome, i tko nam je kriv.
Kako bilo, milijuni turista rado dolaze na naše šljunčane vale. Proslavio nas je i festivalski turizam, od Umaga, preko Zrća, Šibenika, Splita do Dubrovnika. I to nam je preglasno, i to nas živcira. Pogotovo babu Maru. Ona bi da joj je tiho, da nema glasne muzike. Ona bi čak da Česi uopće ne dođu u njenu šupu iza kuhinje. Neka samo pošalju novce, a ona će njima razglednicu.
Imamo više sreće nego pameti, dragi Bog nas je pomazio s brojkama, turizam spašava da nam državni proračun ne ode na kvasinu, i zato – hvala ti Gospodine i jedan mudri umnjak za ovo povećanje od 8%.
''Nije dobro da se puca po ulicama Zagreba, makar to bilo i u centru Sesveta''
Točno je to izjavio Milan Bandić, nakon što je ucmekalo Vinka Žuljevića Klicu. Ta me izjava nije niti najmanje iznenadila, potpuno je u duhu novovalnih hrvatskih gradonačelnika. Točno mogu zamisliti Keruma kako izjavljuje: ''Nije dobro da se pljačkaju pošte u Splitu, makar to bilo i u Podstrani''. Pa onda – fljas! – feta pršuta na čelo.
Klicu je sredilo na semaforu, usred mirnog sesvetskog jutra. Policija, naravno, onako alanfordovski, tapka u mraku. Obavještajna zajednica isto tapka u mraku. Izgleda da se baš ne trgaju od praćenja aktivnosti viđenijih krimosa. Svi su nemoćni. I ja sam nemoćan. Ne mogu ništa osim da im dam dva trula karijesa.
Vojno te mimohodim
Predsjednica Kolinda kaže da neće biti vojnog mimohoda u Zagrebu, a premijer Milanović kaže da će biti, ako tako izglasa odbor koji je formirao. Onda Kolinda opet kaže da mimohoda neće biti, jer ona zapovijeda vojskom. Onda Milanović kaže da to nije istina, da u mirnodopskim uvjetima on zapovijeda vojskom.
Onda Karamarko kaže da mimohoda neće biti, jer je to sve samo bacanje novca. Onda ministar Kotromanović kaže da će mimohoda biti, i da Vlada slučajno nije odlučila organizirati mimohod, bez obzira na troškove, da bi Karamarko Vladu proglasio jugofilima i protivnicima Domovinskog rata.
Svi pokazuju mišiće. Svi mudruju, vuku taktičke poteze, takmiče se tko će koga nadjebati. To im je bitno.
Za to nam vrijeme ekonomija umire na rukama. To je manje bitno.
Sram vas bilo, sve po redu. Evo vam tri trula karijesa.
