Fotografije skupa održanog 11.11. 2014. Kolinda Grabar Kitarović, s jedne strane Tomislav Karamarko, a s druge, Miro Kovač, Miroslav Tuđman. I Reiner se nazire pri kraju reda. Uz Karamarka - Drago Prgomet, pa odmah Milijan Brkić. Malo dalje, ozareni, plješću: GordanJandroković i Božidar Kalmeta.
Takav je bio prvi ešalon HDZ-a točno prije pet godina, kada je Kolinda Grabar Kitarović kretala u svoju prvu kampanju, pod sloganom "Za bolju Hrvatsku".
Plenković je zamijenio Karamarka, ali ostala ekipa je ostala tu
Kada uspoređujemo fotografije, s prvog predstavljanja prije pet godina i ovog sadašnjeg, za novu kampanju, osim zamjene Karamarka Plenkovićem, i sada naglašene pojave supruga, Jakova Kitarovića, sve ostalo je začuđujuće slično, postojano, hadezeovski stabilno. Milijan Brkić nije se pomaknuo ni mjesta. Neokrznut. Još prigodno, baš tog dana kada predsjednica slavi svoju novu kandidaturu dolazi i informacija da je povučena optužnica protiv njega: gospođe kojima je navodno naručio "špijuniranje" mailova tvrde da im on zapravo nije ništa špijunirano. Odavno je zaboravljeno da su se spominjale sumnje da se špijuniralo i sam vrh HDZ-a.
Gordan Jandroković i Božidar Kalmeta su se, evidentno, u ovih pet godina približili više k "oltaru". I poredak na fotografijama to potvrđuje. Miroslav Tuđman se malo udaljio, ali ipak je tu – diskretno, kao svojevrsna potvrda u liku i tijelu, da obitelj Tuđman podržava i najnoviju garnituru HDZ-a, odnosno staru, samo malo presloženu. Drago Prgomet je prije pet godina bio vrlo blizu, a sada ipak je mrvicu dalje. Zahvaljujući osobnom prijateljstvu s Jakovom Kitarovićem, ali i činjenici da se zgrabio s HDZ-om u vrlo strastven zagrljaj, sada je bio vrlo, vrlo blizu – Milan Bandić. Jedan od rijetkih nečlanova HDZ-a koji se neprestano vrzmao uz kandidatkinju HDZ-a. Sa suđenja u procesu Agram otišao je direktno na predstavljanje programa predsjedničke kandidatkinje koja, uostalom, u programu, u svojih sedam točaka, izbjegava govoriti o korupciji, predugim suđenjima, čudnim presudama, zastarama, nepotizmu i svim ostalim neugodnim boljkama mlade hrvatske demokracije.
I nedavno oslobođeni Božidar Kalmeta, i Milijan Brkić, tada još u očekivanju objave da je posve nevin, i Milan Bandić, između dvaju suđenja za koje ionako smatra da će biti ubrzo riješeni, mogli su mirno, anđeoskih izraza lica, slušati kako predsjednička kandidatkinja govori o "hrvatskoj pravednosti", demokraciji ili sigurnosti, kao točkama svog programa.
U dubinu HDZ-a je ušao strah
HDZ na predstavljanju programa svoje kandidatkinje nije pokazao svoju novu snagu nego svoju – žilavost. Da se može presložiti, zaboraviti uskočke akcije, istrage, presude, rekonstrukcije vlade i svađe na liniji Pantovčak-Banski dvori, i zaoriti zajednički "Moju domovinu" kao da ništa nije bilo. Andrej Plenković može biti zadovoljan. Sve je prošlo besprijekorno, niti jednog incidenta, neprimjerenog fićuka iz publike, njegov govor, usmjereni obračun s neprijateljem koji se usudio dići glavu i tvrditi da njegovo vrijeme bilo "normalno" (Zoran Milanović), hinjena dobra vibracija s predsjedničkom kandidatkinjom, a onda i njezin govor: neuzbudljiv, oprezan, prepun fraza, ali i bez incidentnih poruka koje bi izazvale instant poruge ili veselje na društvenim mrežama.
Jedini tračak kolindarenja mimo HDZ-ovog oklopa bio je trenutak pretjeranog pljeska za Jakova Kitarovića: to je bio onaj trzaj podsjećanja na vrijeme zezalica tipa "Jakove, izdrži", ali i taj hommage "narodnoj Kolindi" ubrzo je poklopljen. Valjda da se ne naljuti Andreja Plenkovića. A i tko zna što bi revni analitičar pljeskanja na HDZ skupovima, Robert Kopal, mogao izračunati iz tog neobičnog ispada iz pomno propisanog protokola pljeskanja.
Poredak u prvom redu na predstavljanju programa jasno je pokazivao tko je opstao u ovoj novoj fazi Plenkovićeva HDZ-a, a tko je gurnut dublje u procesu diferencijacije. One koje se trebalo tražiti po dvorani – od Mire Kovača, Davora Ive Stiera itd. – svrstava se u "rizičnu skupinu". To su HDZ-ovci koji se usuđuju kontrirati Andreju Plenkoviću. One koji su ostali nevidljivi ili nitko ni ne zna jesu li bili na skupu, od Josipa Đakića do Tomislava Tolušića – smatra se posve odbačenima. I tako dalje.
Kada se podvuče crta nakon tog 11.11., koji je započeo predstavljanjem programa stranačke kandidatkinje i demonstracijom novog zajedništva, ispada da je to bio samo svojevrsni uvod u "operaciju unutarstranačkog čišćenja". Predsjednica, nekada živahna oponentica Andreja Plenkovića, postala je, gotovo ironično, svojevrsna kulisa za njegov projekt jačanja vlastite pozicije u stranci.
Od predvodnice otpora šefa HDZ-a Grabar Kitarović je postala kulisa za projekt jačanja Plenkovićeve pozicije
Naime, odmah poslije predstavljanja programa, Gordan Jandroković je pušten da poruči svima onima koji su paktirali protiv Plenkovića na društvenim mrežama da su gotovi. Uslijedilo je i Predsjedništvo HDZ-a na kojem je osuđen navodni "govor mržnje" u stranačkim WhatsApp grupama. Stranka koja je često zatvarala oči i uši pred govorom mržnje sada iznenada uvodi reda upravo u svojim redovima. No, nema sumnje da će već nekako biti locirani upravo oni koji su i govorili s mržnjom, a usput bili i protiv Plenkovića.
Nesumnjivo je sve pročešljano, svima je jasno da su ih sve lijepo špijunirali, da su ih locirali i da će biti uskoro očišćeni po brzom postupku. Robert Kopal, savjetnik premijera za nacionalnu sigurnost i istovremeno šef stranačke analitike očito je uspio razbiti mnoge unutarstranačke protuplenkovićevske punktove, ubaciti svoje ljude, nadzirati i analizirati. U dubinu HDZ-a injektiran je strah: nije to samo strah od prokazivanja tko je što pisao u grupama, nego i strah od gubitka pozicija, funkcija pa i posla koji se često stjecao po stranačkoj liniji.
Disidentski punktovi izvan HDZ-a su slabiji od onih unutar stranke
Uostalom, kako će HDZ sada provesti tehnički tu čistku: hoće li prijaviti konkretne "mrzitelje"? Izvesti ih pred sud? Dati hapsiti? Na temelju čega? Nesumnjivo, bit će tu posla i za saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Nije li to možda HDZ opet malo kombinirao obavještajne vještine i obavještajnu zajednicu i politiku? Među HDZ-ovcima već je otprilike jasno gdje bi se mogli probrati navodni širitelji mržnje.
Dio onih koji su bili vezani na Milijana Brkića, a malo su se previše razigrali ili se nisu prilagodili trenutku njegove ponovne pomirbe s Plenkovićem, sigurno će nestati u ovom valu. Valja očekivati i značajna čišćenja u slavonskom kraku vezanom na Josipa Đakića. Vjerojatno će nestati i dio onih koji su po stranačkim kuloarima govorili da bi podržali Miroslava Škoru. To ionako neće biti gubitak za HDZ – radi se o onima koji bi ovako i onako glasali za Škoru, no ovako će ih se izmjestiti iz stranke, maknuti iz stranačke komunikacije – da ne "špijuniraju" za drugu stranu i da ne navlače druge na grješne misli kako bi HDZ mogao drugačije izgledati bez Plenkovića.
No, je li takva čistka znak da će HDZ biti jači na predsjedničkim izborima? Dio glasača će sigurno biti bačen Škori, narast će novi gnjevni punktovi protiv Plenkovića, ali to će sada biti punktovi izvan HDZ-a. A povijest HDZ-a nas uči da su ti punktovi vani, ti disidentski punktovi uvijek slabiji nego oni koji tavore unutar stranke. A kako će biti unutar HDZ-a? Tišina. Strašljiva tišina.
Plenković, s jedne strane, prema van, nudi predsjedničku kandidatkinju koja bi trebala jamčiti opstanak HDZ-a, a to je ono što dugogodišnje članove sigurno zanima. Nudi i svoju sliku s Kalmetom, Brkićem, sa "starom" ekipom. Ima i Milana Bandića, ako će zapeti. A s druge strane, prema unutra, objavljuje čišćenje stranke do zadnjeg člana, do zadnje objave na Facebooku ili WhatsAppu, nudi špijuniranje, rat doušnika i promoviranje strašljivog dodvoravanja središnjici.
Rizična igra, i prema van i prema unutra. Već u prvom krugu predsjedničkih izbora pokazat će se kako je prošla i Kolinda Grabar Kitarović, ali i Andrej Plenković.
