"Bila sam u totalnom šoku. Tresla sam se. Do tada se nikad ni riječju nije dovodila u pitanje moja profesionalnost. Odlučili su me se riješiti ne zato što sam loše radila, to su izmislili, nego samo zato što sam više puta od kolega bila na bolovanju zbog bolesti djeteta", rekla je za Jutarnji list Vedrana Valčić, diplomirana inženjerka elektrotehnike, koja je s ugovorom konzultantice u Odjelu podrške korisnicima radila u tvrtki Adacta.
Naime, 2011. godine predsjednik Uprave Adacte Krešimir Mlinarić ponudio je Vedrani Valčić sporazumni raskid ugovora o radu, rekavši da je imala loše poslovne učinke te da će ako ne pristane dobiti poslovno uvjetovani otkaz. Pritom je ocijenio da je bila najslabija karika na Odjelu.
Revoltirana Vedrana, svjesna svojih prava, odlučila je tužiti tvrtku zbog diskriminacije i tražiti naknadu štete od 60.000 kuna.
"Posao je važan dio mog identiteta i neću pristati da me netko proglasi lošom radnicom i da imam zdravstvene posljedice samo zato što sam kao majka morala otići na bolovanje", kaže za Jutarnji list.
Odbijen zahtjev za naknadom
Dana 20. svibnja ove godine Županijski sud potvrdio je presudu sutkinje Općinskog radnog suda u Zagrebu Melanije Centner donesenu 17. travnja 2018. godine kojom je utvrđeno da je Adacta diskriminirala i uznemiravala Vedranu Valčić po osnovi obiteljskog statusa i materinstva jer je zbog djeteta morala odlaziti na bolovanje.
Međutim, zahtjev za naknadom je odbijen. Sud je odbio zahtjev za naknadom uz argument da nije dokazala koju je i koliku štetu doživjela kao posljedicu uznemiravanja, na što je utjecalo i to što je povukla zahtjev za medicinskim vještačenjem. To je prva presuda iz radnog spora utemeljena na Zakonu o suzbijanju diskriminacije i Zakonu o ravnopravnosti spolova.
Informatička tvrtka Adacta preimenovana je u BE-ternu, a Mlinarić je i dalje predsjednik Uprave. Vedrana Valčić se u međuvremenu odselila i posljednjih pet godina ne živi u Hrvatskoj. U Luxembourg je odselila jer "žele živjeti u društvu koje napreduje".
Bizarne metode tvrtke
Valčić je u dvije godine dok je bila zaposlena u Adacti bila 12 puta na bolovanju, pet puta u 2009. godini i sedam puta u 2010. godini . U 2010. 24 dana izračunala je Valčić koja tvrdi da je radila koliko je god mogla i od kuće.
Kao krunski argument tvrtka je navela "Analizu profitabilnosti" za 2010. koju je sud procijenio diskutabilnom, proizvoljnom i nezakonitom. Analiza je barem u tri stvari bila promašena. Dane bolovanja, kad uopće nije radila, računali su kao radne sate, a nisu povremene poslove zamjene voditelja. Neefikasnost i nesposobnost da donese profit dodatno je "nabildana" time da je Valčić radila nenaplative poslove, tj. ispravljala pogreške koje se tvrtka ugovorno obvezala korisnicima davati besplatno.
U Adacti su počeli u svibnju 2010. svima nuditi nove ugovore s deset posto smanjenim plaćama. "Bila je kriza, odluka nam je bila prihvatljiva, ali ne i način na koji se Mlinarić obraćao zaposlenicima, ispod svakog kriterija pristojnog ponašanja. Prijetio je viškovima i otkazima i govorio da mu se javljaju radnici koji su spremni raditi za puno manju plaću. U takvoj atmosferi ja sam kao majka izdvojena i izložena psihološkom uznemiravanju Mlinarića", svjedočila je Valčić.
Pirova pobjeda
Valčić je 16. veljače 2011. podnijela Pritužbu odgovornoj osobi za zaštitu dostojanstva radnika, no tvrtka ju je odbacila, a Mlinarić obećao da će joj biti "ponuđeno novo radno mjesto na kojemu će imati priliku dokazati svoje vještine".
Međutim, ponudili su joj upola manju plaću s ugovorom na određeno vrijeme, što je bilo, kako kaže, neprimjereno njezinoj stručnoj spremi i iskustvu. Pritisak u tvrtki je postao nepodnošljiv te je ona 4. travnja obavijestila Mlinarića da pristaje otići uz četiri plaće. On joj je "ponudio jednu plaću i ironično rekao da je novac potrošio na angažman odvjetnika zbog moje pritužbe."
Nakon što je 8. travnja dala otkaz, Adacta je ubrzo zaposlila drugu osobu, pa je sud zaključio da je opravdan stav Valčić da se "Adacta željela riješiti kako bi zaposlila osobe koje uopće nemaju djecu".
"Ovo može izgledati kao Pirova pobjeda. Poruka koja se šalje poslodavcima glasi: možete kršiti zakon i diskriminirati jer za vas nema ozbiljnih posljedica, ništa vas to ne košta. Država bi građane trebala štititi od nezakonitih ponašanja poslodavaca, a ne ostaviti ih da se godinama snalaze sami po sudovima", kaže Valčić za Jutarnji list.
