Isključivo svojim radom i trudom majka Dubravka i otac Marko Šarac pokušavaju podići svojih sedam kćeri i četiri sina. Čak i s 12-im djetetom na putu ne traže nikoga pomoć. Očekuju samo da im bude plaćeno ono što su odradili.
Oboje su diplomirani strojarski inženjeri, a kroz otvoren obrt bave se skupljanjem papira i kartonske ambalaže. Žive u naselju Livada u Slavonskom Brodu u obiteljskoj kući, katnici, koju su izgradili pomoću kredita.
U kući s mnogo djece neobičan red i mir. Čuju se samo najmlađi - Marina (1) i Magdalena (3), dok Barbara (5), Marta (8) i Marko (12) slušaju majčinu priču, a Stjepan (10) i Petar (14) prije škole pomažu ocu dovesti turu papira. Nikolina (16) i Helena (18) su na nastavi, Jelena (19) studira u Vukovaru, a najstariji Ivan (20) je na poslu. Od sedam učenika pet je odlikaša, a dečki su uz to i uspješni sportaši.
"Svatko ima svoje obaveze, čak i ove najmlađe - skupljaju igračke, starije pomažu u pripremama oko ručka, a svi pomažu ocu koji radi svaki dan doslovce od sedam do 22 sata. Zadaće pišu 'u slobodno vrijeme'", ispričala je za Glas Slavonije Dubravka, koja također pomaže suprugu čim završi kućanske poslove. Ističe kako će rad djecu oplemeniti, a sretna je dodaje jer su poslušna, međusobno si pomažu i vole se.
S 11-im djetetom na putu diplomirali na fakultetu
A ljubav je bila razlog prekida studija (s dva preostala ispita) i udaje za Marka prije 21 godinu. Oboje su željeli veliku obitelj. Prošle su godine na nagovor prijatelja odlučili završiti studij i zajedno su spremali posljednji ispit.
"Bila sam trudna s Marinom i nije bilo lako. Kada djeca zaspu, počnemo s knjigom. Događalo mi se da zaspem, ali na kraju smo izgurali. Promocija nam je bila 21. svibnja, a pet dana kasnije sam rodila", prisjeća se Dubravka.
Bez obzira na to što su završili fakultet, nastavili su sa skupljanjem papira. I prošle su godine zaradom bili zadovoljni. Pokrivala im je, kažu, sve rashode. No otad im otkupljivač nije uplatio ništa, pa Marko kaže kako mora pronaći novo rješenje. Kao jedno od mogućih je i odlazak iz Hrvatske. Dugo ga poziva rođak u Švedsku, koja bi ih primila.
"To mi je zadnja opcija o kojoj razmišljam, no izgleda da ćemo morati otići. Nije mi isplaćena cijela ova godina i prosinac prošle godine, iako svi znaju da imam goleme kredite, brojnu obitelj. Zahvalan sam za svaku pomoć koju dobijemo (odjeća za djecu, knjige, kruh), ali ne tražim je jer hoću živjeti od svoga rada", kazao je Marko za Glas Slavonije.
Prethodni članci:
arti-201010050178006
arti-201008180200006
