Seizmolozi kažu da za potrese nema pravila i da ih nitko ne može predvidjeti. Ipak, svjetski znanstvenici došli su do podatka da nakon jakog potresa, slijedi još jači u samo pet posto slučajeva. I to se dogodilo Petrinji.
Nažalost, Petrinja se unazad godinu dana još uvijek trese i u toj godini bilo je više od 1400 potresa jačih od dva stupnja po Richteru. Najgore je što se ljudi i dalje boje.
Iz središta Petrinje javila se naša reporterka Kristina Čirjak koja je bila na istom mjestu lani na dan drugog, razornijeg potresa u kojem je poginulo sedmero ljudi.
Malo se toga otada promijenilo, a ona je razgovarala sa Željkom Starčevićem, koji je u trenutku potresa također bio u centru gdje mu je bio kafić.
(Starčević je bio u prolazu koji se vidi na slici iza njegovih leđa u trenutku potresa)
Na pitanje, kakve su emocije godinu dana nakon potresa, odgovara: "Sretan sam što sam preživio taj pakao, ali i jako tužan jer se ništa nije pomaknulo s mrtve točke nakon godine dana". Pokazuje mjesto iza svojih leđa gdje je bio njegov kafić, potpuno je uništen i danas. Kaže, bio je u prolazu u trenutku udara. Njegova je kuća tada potpuno uništena.
"Sada živim u mobilnoj kući koju sam dobio od privatnih donatora kojem se zahvaljujem od srca. Nadam se da će 2022. biti bolje, da će se nešto pokrenuti", govori.
Državu nije čekao, spora je, kaže. Novu kuću grade drugi ljudi:"Grade je veterani IV gardijske brigade, montažu kuću i zahvaljujem im se od srca". Za život u montažnoj kući kaže da je težak, ali ga prihvaća, te se nada boljem u 2022. godini, da će se krenuti obnova, da će grad donekle, dodaje "progledati".
Na pitanje osjeća li se zaboravljeno, kratko odgovara: "Jako. Iskreno nisam očekivao da će obnova biti ovako spora. Bio sam optimist, sad sam pesimist".
(Screenshot)
U montažnoj je kući dvoje djece od 13 i 23 godine, snalaze se, mlađi sin je sedmi razred i veseli se što je na praznicima.
Velečasni Josip Samaržija iz Župe svetog Lovre mučenika u Petrinji sada je jedan od rijetkih koji živi u centru Petrinje.
''Ima par obitelji još u centru, iza zgrade Gradskog poglavarstva, te ja i još jedan gospodin na šetalištu, u samom centru'', rekao je Samaržija.
Priznaje kako sada centar grada izgleda depresivno, ali stanovnici se ne predaju.
(Screenshot)
''Za vrijeme Božića bilo je veselo, mnogi su došli na svetu misu, ipak su svetkovinu Božića proslavili u božićnoj radosti. Razgovarajući s mnogim ljudima, hodajući već dva dana po blagoslov obitelji, vidi se jedna tuga i očaj. Sutrašnja godišnjica dočekuje se sa zebnjom, sa strepnjom da će se nešto dogoditi'', opisao je velečasni.
''Čeka nas noć koju čini mi se mnogi neće prespavati. Psihički je teško jer svatko se ne nosi jednako s poteškoćama'', dodaje Samaržija.
Velečasni potvrđuje da sada već ima dosta ljudi na svetim misama, ima mladih i on ima nadu u povratak.
''Ima i vjenčanja i krštenja. Hvala Bogu. Ima i najava za iduću godinu'', rekao je Samaržija.