Jedna je mama s četvero djece iz Kijeva došla u Rijeku.
One jako dobro znaju sve predmete, no sada ih treba naučiti na
hrvatskom, ali i naučiti hrvatski. Yaroslava je četvrti, Anna
sedmi razred i tjedan dana idu u riječku Osnovnu školu
Kantrida.
"Svi se trude pomoći i razumjeti, učitelji se trude biti od
pomoći i razumjeti", kaže Yaroslava Dmytruk,
učenica četvrtog razreda.
A to je lako, jer one žele učiti i naučiti. Pa bacamo se onda na
zadaću.
Osim hrvatsku, paralelno prate online ukrajinsku nastavu.
"U ukrajinskoj školi imamo dva udžbenika iz povijesti, iz
matematike, ali u Hrvatskoj imamo matematiku i
geometriju", tvrdi Anna Dmytruk, učenica
sedmog razreda.
Iako je sedmi razred mora ponovno učiti i brojati - na hrvatskom.
Slično je kao na ukrajinskom, ali razlike ipak postoje.
Pomaže im i majka, inače profesorica engleskog, koja i sama ide
na satove hrvatskog. Sve skupa je teško, ali Anini i Yaroslavini
profesori imaju, kaže, odličan pristup.
"Prva stvar je timski rad, a nakon toga na obrazovanje. -Odgovara
li vam to? To je jako lijepo. To je najbolja stvar koju su mogli
napraviti. Mislim da prije svega treba biti čovjek, otvorena
srca", kaže njihova majka Mariia Dmytruk.
Osim što treba savladati jezične prepreke, problem je i što se
gradivo ne obrađuje istim redoslijedom. U Ukrajini iz biologije
trenutno uče o životinjama, u Hrvatskoj su na anatomiji.
"Nosna šupljina, šupljina, nos. Ždrijelo. Grkljan. Dušnice,
pluća", nabraja Anna.
Iako proživljavaju najgore dane u životu, ova obitelj, s kojom je
iz Kijeva došao i mačić Simba, trudi se u svakom
danu pronaći nešto lijepo.
"Ovdje je toplije nego kod nas, priroda, more je blizu", smatra
Yaroslava.
A i blizu su jedni drugima, iako je tata kao oficir morao
ostati u Ukrajini. Za njega će nanizati petice. Iz onoga što
smo mi čuli i vidjeli, nekoliko bi ih već sutra moglo pasti.