Nakon što su se s mučnim pričama javile brojne studentice i glumice, i konkretno govorile o Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, njihova je dekanica otvorila nekoliko sigurnih kanala za prijave seksualnog zlostavljanja. Preko maila, osobno, svakako. Dragi kolege, molim da se odazovete, jer ovo je važno. Važno za školu, važno za profesiju, ključno za zdravlje društva u kojem živimo. Franka Perković Gamulin gostovala je u RTL Direktu.
Koliko ste prijava primili?
Primili smo ukupno 17 prijava, neke se tiču istih nastavnika, od toga sedam potpisanih, 10 anonimnih, dio prijava se odnosi na 4 nastavnika odnosno nastavnice koji zaposleni na Akademiji, a ostali se odnose na umirovjene čini mi se 2, jedna na pokojnog profesora i jednog bivšeg vanjskog suradnika.
O kakvim se prijavama radi?
U manjem broju se javljaju studentice i studenti koji sada pohađaju Akademiju, u većem broju to su bivši studenti i studentice. Čini se da smo otvorili jedan dobar kanal, da ljudi imaju povjerenja u nas i da tako spremni iznijeti svoje priče a one u rasponu koje ja kao laik mogu kategorizirati možda kao vjerojatno teško djelo u smislu seksualnog zlostavljanja do različitih oblika diskriminacije i uznemiravanja, a to možda i najčešće.
Što ćete na kraju s tim prijavama, kazneni
postupak?
Sasvim sigurno, sve ono što zakon omogućava. Javila se i
pravobraniteljica za ravnopravnost spolova sutra imamo sastanak,
dala nam je potpuno podršku a ona nam j potrebna jer ne poznajemo
sve pravne procedure dobro. Javila i gospođa iz policije oni
reagirali putem medija dobili informaciju i osjećam da svi imaju
potrebu da pomognu i podrže ovu akciju. Da postoji problem
pravosudnog sustava koji je takav kakav je ali mislim da će se
neke stvari dogoditi.
Vi niste imali pojma da se to događa na vašoj
akademiji?
Lagala bih da kažem da nisam imala pojma, sjećam se kao
studentica jedne priče ta priča sada nije prijavljena to je
bilo vrijeme 90- ih nikome od nas nije padalo da se takve stvari
prijavljuju. Svi imali osjećaj da ćemo biti ismijani, što se tiče
seksualnog uznemiravanja toga ima u svakom segmentu društva pa
tako i kod nas. Mi nismo prisutne bili u tim trenucima da bismo
mogle reagirati.
Ono što veliki problem što načujemo ili doznamo nešto, ali ne možemo ništa. Moramo imati konkretnu prijavu ime i prezime i osobu koja će stati iza te prijave. Temeljem - čula sam, a osoba ne želi se uključiti i reći, mi ne možemo ništa.
Vjerujete li da će se i druge žene iz kazališta i filma
uključiti?
Vjerujem da hoće, da će se inicijativa proširiti i na druge
profesije. Javnost ima sliku o našem poslu kao oni se ponašaju
manje prihvatljivo nego što to uobičajeno i iznenade se da to
ipak nije tako, sigurna sam da ovaj problem postoji i u
korporacijama i u medijima, da postoji svugdje.
I u Americi su sve pokrenule glumice, kao i
ovdje?
Da one su pokretač, one naprosto imaju poziciju u društvu, jako
su vidljive, mediji odmah reagiraju, vidljivije su nego žene koje
rade u primjerice banci.
Me too pokret je nastao prije tri godine, u Hrvatskoj se
tada ništa govorilo do ovog slučaja
Neka se dogodilo, neka se počelo govoriti, neka voda krene i neka
počnemo ozbiljno o tome razgovarati.
Hoće li se promijeniti?
Sigurna sam, ali pod uvjetom dobro je jedna kolegica rekla da se
cijela ova akcija ne pretvori u linč, to nije dobro, treba biti
jako pažljiv da sve radimo kako treba i jako je važno da stvari
izguramo do kraja, da hrabre žene koje prijavile dobiju
satisfakciju da je netko odgovora.