Nakon što je ruski veleposlanik Anvar Azimov u intervjuu za Večernji list otvoreno rekao kako još uvijek vrijedi ponuda ruskog predsjednika Vladimira Putina za plinofikaciju cijele Hrvatske i kako su voljni uložiti milijarde, čini se kako Hrvatska nije zainteresirana za ponudu. Naime, kontaktirali smo hrvatsko Ministarstvo zaštite okoliše i energetike u nekoliko navrata i pokušali doći do informacija, međutim povratnog odgovora nema. Ministar energetike Tomislav Ćorić, a ni drugi dužnosnici nisu javno komentirali ovu ponudu.
Toliko priče, a samo hrvatske tvrtke
Već godinama u hrvatskoj javnost LNG terminal se spominje kao strateški projekt Republike Hrvatske, a to u svakoj prilici ističu hrvatski političari. Prije samo nekoliko dana premijer Andrej Plenković izjavio je u intervjuu danom Jutarnjem listu kako je "u energetskom smislu, u pogledu diversifikacije opskrbe plinom, LNG strateški projekt za Hrvatsku i cijeli ovaj dio Europe".
Međutim, projekt LNG terminala na Krku zasad ne djeluje obećavajuće. Do roka za prijavu 20. prosinca za obvezni zakup njegovih kapaciteta javile su se samo domaće tvrtke HEP i Ina. Uz to, HEP je ponudu dao na "poziv" države. Iako je planirani kapacitet terminala 2,6 milijardi kubika, a za isplativost je potrebno pronaći zakupca za najmanje 1,5 milijardi kubika, dosad je u dva kruga natječaja pokazan interes za 520 milijuna kubika, i to od HEP-a i Ine.
LNG Hrvatska je objavio kako su "pristigle i uvjetne ponude za neobvezujući zakup kapaciteta 300 milijuna kubika". Novi list doznaje kako su ponudu za neobvezujući zakup dali Mađari. "Mađari su htjeli fiksnu naknadu za zakup, i ona im je ovdje omogućena, na rok od čak 20 godina, no svejedno ne dolaze. Operateru, dakle LNG-u Hrvatska, takva naknada ne ide u korist", rekao je za Novi list energetski stručnjak i bivši direktor Ine Davor Štern. Uz to radi se o neobvezujućoj ponudi, pa je cijela stvar neizvjesna.
PIXSELL
Skuplji plin na trošak građana
Plin s LNG-a će biti oko 30 posto skuplji od ruskog i prema službenim ponudama kupovat će ga HEP i u manjoj količini Ina, a postavlja se pitanje hoće li troškove kroz cijene računa na kraju snositi građani. Prema neslužbenim informacijama Novog lista, HEP će s 50 milijuna eura ući u investiciju gradnje terminala čija je vrijednost procijenjena na 250 milijuna eura, od čega je 101 milijun osigurala Europska unija.
Izgradnja LNG terminala u Hrvatskoj dio je energetske strategije SAD-a i Europske unije koja bi trebala smanjiti ovisnost članica Europske unije o ruskim energentima. Naime, posebno nakon što je Rusija 2009. godine blokirala Ukrajini dovoz plina na 13 dana članice su krenule s planovima za veću energetsku diversifikaciju. Međutim, većina članica i dalje se vodi principom "tko nudi jeftinije, njegovo kupujemo".
Mađarski premijer Viktor Orban tijekom nedavnog susreta s hrvatskim premijerom u Zagrebu jasno je to i rekao. "Situacija je trenutačno takva da plin najjeftinije nabavljamo od Rusa, preko plinovoda", izjavio je Orban koji je istaknuo kako nema ništa protiv LNG projekta, no da im je nakon ruskog povoljniji rumunjski i slovački plin, a tek onda eventualni plin iz LNG terminala na Krku.
Pixsell
Ruske želje za Hrvatsku
Nedavni intervju s ruskim veleposlanikom Azimovom pokazao je kako je Rusija i dalje zainteresirana za investicije u hrvatski energetski sektor.
"Spremni smo pojačati isporuku plina i nafte, a hrvatski partneri znaju da Rusija nikada ne koristi plin i naftu kao političko oruđe ili kao oblik pritiska. Prijedlog predsjednika Putina da se plinoficira cijela Hrvatska radi izgradnje novih termoelektrana financijskim resursima iz Rusije još je aktualan", izjavio je Azimov za Večernji list. Politički Zapad, ne bez razloga, stvari vidi upravo suprotno te smatra kako Kremlj koristi enegetiku za političke pritiske i prisile.
AFP PHOTO / POOL / Yuri KADOBNOV
Energetska politika svake zemlje ovisi o brojnim faktorima, među kojima je i onaj geopolitički, a ne samo onaj vezan na cijenu. Smanjenje ovisnosti o energentima iz drugih zemljama zvuči logično. Međutim, isto tako svaka vlada ima odgovornost prema građanima i upravo zato bi javnost trebala dobiti odgovor zašto Hrvatska ide skupljim putem koji bi građani mogli osjetiti na vlastitoj koži.
