Na svijetu ima čak 6.000 jezika, ali polovica njih se nalazi pred potpunim izumiranjem. Danas zato cijeli svijet obilježva Dan materinskog jezika.
Materinski jezik je po definiciji prvi jezik koji neka osoba nauči u svojoj obitelji. Nama je to naravno hrvatski, jedan od težih jezika na svijetu. Ali nije i najteži kako često mislimo. Pitajte male Japance.
Pjesma Ljube Stipišića Delmate, bez koje gotovo da ne može proći zabava u Dalmaciji, u zagrebačkoj osnovnoj školi razumljiva je kao japanski. Tek ove godine, u sedmom razredu na red im stižu lekcije o narječjima i govorima materinjskog jezika.
"Naravno da je to jezično bogatstvo nešto što je fascinantno kad
se s time prvi puta susretnu", kazala nam je Biserka
Draganić, profesorica hrvatskog jezika iz OŠ Fran Krsto
Frankopan.
Upravo to bogatstvo hrvatskog jezika stavlja ga
među deset najtežih na svijetu.
Prema istraživanju jednog američkog instituta za jezik,
najlakši su romanski jezici, najteži
arapski, kineski i
korejski - a hrvatski spada u
srednje tešku skupinu - za naučiti osnove čovjeku treba 1.100
sati, ili 44 tjedna učenja. A ni tada ne možeš sabrati sve
riječi...
"Poučavanje materinskog hrvatskog jezika u osnovnoškolskom obrazovanju je na najnižim granama što se tiče svih europskih jezika. Hrvatski jezik se uči pet sati tjedno u prvim razredima, pa samo četiri, dok se primjerice u Finskoj materinski jezik uči 14 sati tjedno", kazuje Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Pitali smo učenike koliko poznaju materinski jezik. "Je li znate što znači zaimača?" - "Ne", odgovaraju učenici. - "Ređipet?" - "Ne, ne." - "Babajol? "Ne, ne."
U Zagrebu je to slinček. Ređipet je grudnjak, zaimača – šeflja.
Najveći su problem za jezik trenutačno anglizmi koje se sve češće koristi. tačskrin, postanje na fejs ili hešteg... Da spriječe upliv stranih, svake se godine za najbolju novu hrvatsku riječ dodjeljuje Nagrada dr. Ivan Šterer.
"Što bi bio velezgoditnjak?" - "Nemam pojma, fakat..." -
"Jackpot."
"A što bi bilo očvrstje?" - "Hmmm, nešto čvrsto." - "Hardver".
"Zatipak?" - "Ne znam stvarno." - "A na primjer uspornik?"
"Hahahaha nešto što usporava."
Dobro, uspornik je ležeći policajac, a zatipak je tipfeler.
"Opći dojam je da se danas ne govori u Hrvatskoj pretjerano dobar hrvatski standardni jezik. Može se vidjeti i u medijima i među političarima da imaju izvjesnih problema sa standardnim jezikom", smatra Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Pa je čak i predsjednica tako, primjerice, uvela termine bespridržajan, uspravnica i zamašnjak... Srećom, da uđu u standard trebalo bi im barem desetljeće korištenja u govoru.
