Jedna stanovnica Podgore otkrila je za Slobodnu Dalmaciju anonimnim putem detalje svoje životne priče koja ju je natjerala da odseli iz Hrvatske i potraži posao u dalekoj Norveškoj.
"Ne bih se previše osvrtala na ničije komentare jer svi mi koji smo došli ovdje smo imali svoje razloge. Ja nisam došla jer posla u Hrvatskoj nisam imala, jer sam imala dugove ili kojekakve probleme. Došla sam jer mi se ukazala prilika, ako je ikada bilo vrijeme za proći ovu životnu avanturu bilo je sada, prije nego osnujem obitelj jer je ne bih voljela zasnovati u Norveškoj.
Volim svoj dom, mjesto gdje sam odrasla, svoju obitelj i prijatelje, ali ono što u Norveškoj imate, jest prilika da nešto uštedite što je kod nas vrlo teško. Iako sam u Hrvatskoj radila sve i svašta, nisam imala stalni posao zbog čega nisam mogla ni dobiti kredit i krenuti u “nešto”. Istina, posla ima, svatko tko želi radit može naći posao i u Hrvatskoj, samo je pitanje kakav posao i za koliko novca.
Ja sam završila fakultet i nikada nisam čekala posao u struci. Radila sam što god sam mogla jer nisam bila u situaciji da sjedim doma i čekam bolje dane, kao što to nije većina fakultetski obrazovanih ljudi kod nas", započinje svoju priču.
'Nikome nije lako'
"Vjerojatno svima u jednom trenutku dođe do toga da naprave promjenu. Ako malo bolje razmislite, naši roditelji su godinama izdvajali od sebe i svog kruha kako bismo mi završili školu, diplomirali, imali pristojan posao i pristojnu plaću, te kada nakon svega toga radite svakojake poslove za 2500 kuna, koji nemaju veze s onim za što ste se borili (jer vas nema tko pogurati) onda ljudi odlaze.
Ne podcjenjujem nijedan posao, napominjem, radila sam i sama sve i svašta, ali baš zato da ne radin sve i svašta sam i išla na fakultet, baš zato su naši roditelji i ulagali u nas, i nisu se nadali da će i nas nakon toga financirati.
Ovdje ne čuvam ovce i ne radim 20 sati dnevno. Radim osam sati dnevno, istina, ono što sam radila i kod kuće, samo za puno više novca. Kad sam tek išla za Norvešku, prijateljica me je upitala je li mi muka ići gore, završila si fakultet i na kraju ćeš čistiti, rekla je. Odgovorila sam joj kako mi je isto, čistila ovdje ili gore, samo što ovdje čistim za više novca.
Da je lako, nije, ali što je uopće lako? Mislite li da je ikomu lako biti ovdje, biti odvojen od svoje familije kako bi joj osigurao nešto i pružio priliku za boljim životom."
Suprotnost Hrvatske i Norveške opisala je u dvije jednostavne rečenice.
"Da je Norvežaninu dati ono što mi imamo, bili bi najbogatiji ljudi na svijetu. Oni guraju svoje trgovine, svoje proizvođače i uvoze samo ono čega sami ne mogu dovoljno proizvesti, cijene ono što imaju. I zbog toga danas i jesu jedna od najpoželjnijih zemalja na svijetu", završila je svoju priču, piše Slobodna Dalmacija.
