Naime, u Poljskoj je pobačaj dozvoljen samo u tri slučaja, i to ako je plod teško malformiran, ako nastavak trudnoće predstavlja opasnost za zdravlje i život žene te ako je trudnoća posljedica silovanja. Karolina Wieckiewicz već gotovo sedam godina radi u jednoj poljskoj udruzi za ženska reproduktivna prava. a često provodi vrijeme i u Zagrebu pa se nada da će svojim iskustvom pomoći da se u Hrvatskoj spriječi konzervativce u pokušaju stvaranja rigoroznog zakona o pobačaju. Sadašnja je situacija u našoj zemlji zabrinjavajuća, pogotovo kada se u obzir uzme i masovan priziv savjesti liječnika, zbog čega je ženama prekid trudnoće još otežaniji.
Javna osuda
U Hrvatskoj se u 400 bolnica godišnje obavi tek 600-700 pobačaja. To je posljedica toga što se liječnici često pozivaju na priziv savjesti jer ne žele da ih se javno osuđuje i naziva ubojicama djece, a i ravnatelji često odlučuju da se u njihovim bolnicama neće raditi pobačaji, za što ih nitko ne kažnjava. Iako je manjinski dio stanovništva za promjenu zakona po uzoru na onaj u Poljskoj, to bi moglo biti vrlo opasno, ističe Wieckiewicz.
Kad se jednom promijeni zakon na gore, male su šanse da ga se opet učini liberalnim, zato se preventivno treba boriti protiv takvih nastojanja, jer će poslije biti kasno. Takav je barem slučaj u Poljskoj u kojoj danas čak 48 posto stanovnika podržava postojeći zakon, jer ga smatra kompromisom, iako taj zakon u 96 posto slučajeva zabranjuje pobačaj', rekla je za tportal.
Promjene nakon 'crnog ponedjeljka'
U Poljskoj je nedavno došlo do pokušaja potpune zabrane pobačaja, a žene za koje bi se samo posumnjalo da žele napraviti ili su napravile pobačaj, kaznilo bi se zatvorom. Tada su brojne Poljakinje prosvjedovale u 60 gradova u toj zemlji.
Nakon tog 'crnog ponedjeljka' aktivistica Karolina smatra da se javnost konačno probudila iz letargije. Smatra da su konzervativni čak učinili dobru stvar zbog toga jer je zakon bio tako radikalan i apsurdan da su se građani konačno odlučili na pobunu. Sve je više građana nezadovoljno poljskom vladom, pa je zakon o abortusu bio tek okidač za velike prosvjede. Ranije nisu mnogi obraćali pažnju na ono što su aktivistice za ženska prava govorile. Ovo je veliki pomak, smatra Karolina i dodaje kako je Poljsko javno mnijenje u posljednjih dvadesetak godina jako izmanipulirano od strane političara da su mislili kako je postojeći zakon doista bio jako liberalan. Prijedlog radikalnije krajnosti ipak im nije bio prihvatljiv.
'Konzervativci imaju dobre veze s crkvom i vladajućima'
Na pitanje kako je uopće došlo do toga da konzervativci imaju toliku moć i žele progurati tako radikalan zakon, Wieckiewicz odgovara da je to zbog dugogodišnje religijske tradicije u Poljskoj te nepostojanja lijevih stranaka u toj zemlji - i vladajući i oporba pripadaju desnom spektru. Građani u velikom broju i nisu znali da je stvarnost u brojnim drugim zemljama drugačija, objašnjava Wieckiewicz. One Poljakinje koje i jesu pobacile, ne usude se to priznati jer bi bile izložene javnoj osudi i stigmatizaciji, a to su uglavnom učinile u Slovačkoj ili Njemačkoj. Karolina kaže da se iznenadila, ali i razveselila kad je nedavno jedna poljska zvijezda odlučila javno priznati da je i ona to učinila. Konzervativni krugovi ju, naravno, kritiziraju, ali već je i samo priznanje u toj zemlji jako velik napredak.
Hrvatskom Ustavnom sudu Karolina preporuča djelovanje po uzoru na slovački ustavni sud.
'Slovački ustavni suci su zaključili da zakon o pobačaju, koji dopušta pobačaj na zahtjev prva tri mjeseca trudnoće, ne krši Ustav koji, za razliku od hrvatskog Ustava, sadrži čak odredbu da je ljudski život vrijedan zaštite i prije života. Odbivši tu odredbu interpretirati na način da jamči pravo na život fetusu, slovački je Sud naglasio da zaštitu fetusa prvenstveno treba realizirati mjerama zaštite žena u području zdravstvene, socijalne i radnopravne politike, a ne mjerama protiv njih', ističe Karolina Wieckiewicz.
