U čitanci iz hrvatskog jezika za 7. razred osnovne škole nalaze se zadaci koji ne dopuštaju ništa drugo nego da se učenici identificiraju kao katolici. Naime, u knjizi 'Snaga riječi od učenika se traži da pozovu Isusa u posjet svojim obiteljima, da napišu zamišljeni intervju sa svojim svećenikom i vlastitu molitvu Bogu, da odgovore na pitanje osjećaju li se pozvanima služiti Kristu te da na internetu pronađu dijelove evanđelja koje će pročitati razrednom odjelu.
Sporna pitanja i zadaci nalaze se u poglavlju 'Vjera i domovina', kao sastavni dio metodičke obrade sadržaja triju religioznih pjesama: 'Nađeni Bog', 'Kuda bih vodio Isusa' i 'Ribar ljudi'.
Vrijednosno jednosmjerne poruke
Ministarstvo obrazovanja nije se još očitovalo o navedenom, no stigao je institucionalni odgovor sa Sveučilišta u Rijeci: 'Hrvatski jezik je obvezni predmet za sve učenike, a sadržaj čitanke u ovom partikularnom slučaju integrira vrijednosno jednosmjerne poruke. Sadržaj navedenih pjesama, a posebice zadatci koji su navedeni u čitanci i koje učenici trebaju izvršiti, vrijednosno impliciraju da se oni kojima se autori teksta obraćaju deklariraju kao pripadnici katoličke vjeroispovjedi.
Imajući u vidu da je identitet jedna od vrijednosti kojoj Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno srednjoškolsko obrazovanje (dalje: NOK) daje osobitu pozornost, valja imati na umu i kontekstualizaciju buđenja, poticanja i razvoja osobnog identiteta učenika koji se, kako stoji u NOK-u, treba istodobno povezivati s poštivanjem različitosti.', piše u odgovoru kojeg su potpisali članovi Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ističe kako je učenike potrebno odgajati i obrazovati za život u multikulturanom svijetu, za poštivanje različitosti i toleranciju. Etički zahtjevi navedeni u Udžbeničkom standardu navode da udžbenici trebaju, između ostalog, promicati vjersku ravnopravnost pojedinca i društvenih skupina te osvješćivati pravo na različitost.
Neprikladno na obveznom satu hrvatskog jezika
'Zbog svega navedenoga, partikularne sadržaje i zadatke kroz koje učenici mogu izraziti i razvijati stavove i vrijednosti u skladu sa svojim vjerskim identitetom, poput ovih iz čitanke, smatramo prikladnim u okviru izbornog predmeta vjeronauka, ali ne i u okviru obveznog predmeta kao što je hrvatski jezik', navedeno je u odgovoru riječke Pedagogije tportalu.
Snaga riječi je najpopularnija hrvatska čitanka za 7. razred, prema preferencijama nastavnika.
Zvonimir Mahečić iz Protagore, udruge za zaštitu prava ireligioznih osoba, poručuje da je navedeni sadržaj udžbenika 'Snaga riječi 7' tek jedan primjer inficiranosti školskih udžbenika, čitanki i radnih bilježnica, kao i pratećih materijala religioznim sadržajima.
Inzistiranje na izgovaranju molitve
'Zamišljeni intervju sa svojim svećenikom, inzistiranje na izgovaranju molitve u trenucima kad mlade i još nedovoljno izgrađene osobe posustanu ili za to osjete potrebu, pozivanje Isusa u posjet obitelji i sl. nije ništa drugo nego oblik prisilne indoktrinacije, a molitva postaje panaceja koja čudotvorno liječi i razrješava sve teškoće i probleme', komentira Mahečić.
'Ne treba ni trenutka sumnjati da se sve ovo radi zato što se može raditi! Konzervativno svećenstvo u sprezi s isto tako konzervativnim političkim subjektima te, na žalost i osobama iz javne i 'znanstvene' sfere društvenog života provode prisilno rekonkvistu (ponovno osvajanje, op. a.), i čine to tamo gdje ima najviše šansi za uspjeh – u glavama male djece i mladih u pubertetu. Dok se ideologiziranje odgojno-obrazovnog procesa kroz, primjerice, učlanjivanje u pionire smatra dokazom jednoumlja i nasilne implementacije jedne ideologije, kudikamo gore jednoumlje danas nitko ili skoro nitko ne smatra problematičnom implementacijom još isključivije ideologije među školske zidove', dodao je.
Potrebno je znanstveno izučavanje religijske kulture
Ovo je, prosuđuje Mahečić, 'provedba organiziranog nasilja od strane konzervativnih krugova nad svima koji drugačije misle i osjećaju, pri čemu Crkva, jedan dio politike i jedan dio roditelja nameće svoja uvjerenja šutljivoj većini koja se ne bi 'štela zameriti', a onima koji se usude aktivno dovesti u pitanje taj pristup se na različite načine zagorčava život i prijeti', kaže Mahečić.
'Ono što može ostati, odnosne treba uvesti jest stručno i znanstveno izučavanje religijske kulture kroz povijest i širom svijeta, pri čemu bi se ovoj temi pristupalo kritički i analitički kao i svakoj drugoj obrazovnoj cjelini. Upravo na taj način djeca bi upoznala temeljne životne i religijske poglede te razumjela njihovu zavisnost o vremenu, prostoru i kulturi', zaključio je.
