Nakon devet godina suđenja, prvostupanjske presude od 45 godina zatvora i po završetku žalbenog postupka oslobađanja od optužnice za Ahmiće, Tihomir Blaškić je osuđen na devet godina zatvora. Osuđujuća presuda pokrila je boravak u zatvoru, a osuđen je zbog lošeg ponašanja prema ratnim zarobljenicima, piše Jutarnji list.
arti-201004150015006Blaškić kaže da se i danas pita kako nije mogao predvidjeti ili zaustaviti masakr u Ahmićima, koji se dogodio 16. travnja 1993. u 5 sati i 30 minuta u jutro, kad je napad snaga HVO-a završio pokoljem 116 civila, pretežno žena i djece.
"Žao mi je što nisam bio u mogućnosti spriječiti da se to dogodi", kaže Blaškić.
Za Jutarnji je rekao da je bio sretan kad je čuo da će se predsjednik Ivo Josipović ispričati za taj zločin. Kaže, nazvao je predsjednika i izrazio mu svoje zadovoljstvo i podršku.
"Mislim da je to vrlo primjeren, pravi državnički čin koji treba napraviti jedan hrvatski predsjednik. Posjet Ahmićima i Križančevu Selu primjer je kako treba odavati počast žrtvama rata. Ne postoji drugi način", kaže Blaškić.
"Otići na mjesto gdje je zločin počinjen i tamo se pokloniti nevinima koji su izgubili živote jedini je način odavanja počasti", kaže Blaškić koji je i sam otišao u Ahmiće pokloniti se žrtvama, nakon što je proveo devet godina u zatvoru. Iako je Ahmiće posjetio i krajem travnja 1993., kad je znao da je zločin počinjen, kaže da je prave razmjere masakra otkrio tek tijekom suđenja u Haagu.
"Stravičan prizor! Ahmići su bili zgarište, svuda spaljene kuće. Džamija je bila srušena, to me zaboljelo. Zato mi je i drago da će u Ahmiće otići i kardinal i reis-ul-ema... Nadao sam se da gledam poprište borbe, a tek kasnije, na sudu, sam shvatio da se dogodilo nešto drugo", priča Blaškić. prvi put sežrtvama ispričao tijekom suđenja, kada su se pojavili svjedoci u sudnici.
Iako je usred rata zahtijevao istragu zločina, ništa se nije dogodilo. Tek je u Haagu saznao kako je istraga bila blokirana.
"Na kraju, ostane mrlja u čovjeku", kaže Blaškić. Kaže da je odlazak u Ahmiće prvi korak za normalan život u kojem neće biti mržnje, ono što bi htio da ostane djeci koja odrastaju i koja danas žive u BiH.
Prethodni članci:
arti-201004140519006 arti-201004150128006
