Stanovnici Banije koji ne žele još jednu zimu dočekati u skučenim i vlažnim kontejnerima, u kojima je gotovo nemoguće održati toplinu pola sata nakon što se grijalica ugasi, nemaju drugog izbora nego krenuti u samoobnovu. A takve mogućnosti imaju malobrojni, uglavnom uz puno snalažljivosti, neopisiv trud i neizbježnu pomoć u donacijama.
Među rijetkima koji će vjerojatno zaista i uspjeti snijeg naredne zime promatrati iz topline novog doma je obitelj Cvar Tomislava koja živi u Novoj Drenčini. Velik dio pothvata samoobnove omogućila im je Općina Sodražica u Sloveniji i njihov župan, koji su im donirali 70 kubika drveta iz svoje gradske šume. Sreće su imali i u tome što je velik dio posla povukao Tomislavov brat i njegov kolega koji su donirali svoju stručnost u projektiranju kuće. A kako je cijeli proces tekao, Tomislav je ispričao u razgovoru za RTL.hr.
"Srušio sam kuću čim sam uspio pronaći majstore za rušenje. Onda sam šest mjeseci tražio majstore koji bi napravili temelje. Jedno 15 majstora je došlo, pogledalo i otišlo, nisu nikad cijenu poslali ni ništa. Majstor koji je na kraju radio temelje, radio ih je otprilike dva do tri mjeseca, a nakon 2 tjedna je brat dovezao trupce i počelo se slagati", priča Tomislav.

Gradnju je slovenska općina već u ožujku prošle godine. Sastavljanje kuće odmah je krenulo u Sloveniji i tamo je kuća stajala složena dok nisu temelji bili završeni, objašnjava Tomislav. Trupci su mi dostavljeni nakon Nove godine s tri šlepera.
"Točno tjedan dana nam je trebalo da ju podignemo do letvanja i sad treba još krov i unutrašnje uređenje. Ja mislim da bi mogla biti gotova do kraja ljeta, spremna za useljenje sljedeću zimu. Limitirano je samo priljevom novaca. Moglo bi ići i brže, no kada zaradim nešto novaca onda napravim jedan dio i tako dalje", objašnjava Tomislav.
Za instalacije se pobrinuo čim je stara kuća krenula u rušenje. Tada je odmah s Elektrom i teleoperaterom dogovorio da sve spoje na staru štalu kraj kuće, koju sada koristi kao lovačku kuću.

"Iz te kuće sam sproveo podzemnim kablovima struju, vodu i telefon i sada je sve spremno, kroz temelje provučeno i treba razviti po kući sve te instalacije", kaže.
"Sa svim podignutim cijenama, sve skupa do useljenja s pločicama, bez namještaja, će me kuća doći od 80 do 100 tisuća eura", objašnjava Tomislav.
Što se tiče organizirane obnove i poticaja za samoobnovu, Tomislav kaže da je rano shvatio da od toga neće biti ništa.

"Odmah nakon potresa, kada su počele prijave, ja sam se prijavio, ali sam shvatio da oni to neće napraviti u roku, pa sam se prijavio za sufinanciranje samoobnove s povratom sredstava. Ali, to se trebalo provoditi po njihovom projektu. A po njihovom projektu, pošto smo dobili žutu naljepnicu bez veze jer su temelji puknuli na pet mjesta s tri strane i izbili su se zidovi, ja bi trebao samo popraviti kuću, i na tome bi stalo.
Ja sam povukao papire za popravak i ništa od države u biti nisam ni planirao dobivati za tu obnovu. Sve što od njih i jesam dobio je kontejner jer nemam sanitarni čvor", zaključuje Tomislav.