Brisanje odredbe iz novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa o "periodu hlađenja'" – odnosno onog razdoblja od godinu dana od prestanka dužnosti u kojem bivši državni dužnosnik ne smije prihvatiti imenovanje u upravni ili nadzorni odbor neke tvrtke – dobilo je dodatnu negativnu konotaciju u svjetlu glasina da ministar financija Zdravko Marić odlazi u privatni sektor na visoko mjesto u hijerarhiji Adrisa – mjesto predsjednika Uprave.
Nagađanja o njegovu povratku u "realni" biznis nisu nova, a
on je ih opet odbacio, no u odgovoru na direktno pitanje u
RTL-u Danas, a ni u kasnijim istupima, nije
razjasnio što to konkretno znači da u Vladi ostaje do daljnjega.
U prvi mah, doduše, učinilo se nemogućim da Marić uskoro samo
tako "preskoči" u Adris (ili bilo koju drugu kompaniju) jer
po važećim propisima Zakona o sprečavanju sukoba interesa to nije
moguće godinu dana.
No u predloženim izmjenama Zakona, koji stoji u zrakopraznom
prostoru nakon javne rasprave i nikako da sleti na sjednicu
Vlade, taj "period hlađenja" izbrisan je, što znači da, kako
sada stvari stoje, više nije nemoguće da Marić (ili tkogod drugi
takvog ranga) prekosutra postane visokopozicionirani član Uprave
ili Nadzornog odbora neke tvrtke. Doduše, malo je prebrzo reći
prekosutra jer Zakon kad i prođe Vladu čeka još dva
čitanja u Saboru, ali nije pretjerano reći da valja biti na
oprezu.
Na tom tragu već je reagirala i predsjednica Povjerenstva za
sprečavanje sukoba interesa Nataša Novaković,
koja je već u nekoliko medijskih istupa upozorila da je to u
potpunoj suprotnosti sa standardima na kojima inzistira GRECO
– Skupina država protiv korupcije Vijeća Europe te
preporukama Europske komisije (EK).
Cijeli je novi Zakon, upozorila je, korak unazad u odnosu na
postojeći, a nakon što smo se uspjeli izboriti za određene
standarde regulacije sada stojimo na rubu njihova urušavanja,
upozorava stručna javnost.
„Neovisno o glasinama o mogućem odlasku Zdravka Marića na
upravljačku funkciju u Adris Grupu neposredno nakon prestanka
obnašanja dužnosti ministra financija, brisanje odredbe o tzv:
'razdoblju hlađenja' u prijedlogu novog Zakona o sprječavanju
sukoba interesa, samo je jedan od očitih primjera iz kojih se
vidi namjera vladajućih da borbu protiv korupcije, pa tako i
prevenciju korupcije, u potpunosti obezvrijede“, ističe za
Vijesti.hr bivša predsjednica Povjerenstva za
odlučivanje o sukobu interesa Dalija
Orešković.
Dalija Orešković
„Tzv. period hlađenja ugrađen je u zakonodavstvo svake uređene
demokratske zemlje jer nema boljeg načina sprečavanja zloporaba
tijekom mandata. Zahvaljujući 'periodu hlađenja' demotivira se
dužnosnika da bude vođen vlastitim interesom pri donošenju odluka
i da se može koncentrirano baviti općim dobrom. Primjerice da
ministar turizma ne dodijeli koncesiju firmi kojoj će kasnije
postati direktor ili da ministar financija ne oprosti dug tvrtki
čiji će predsjednik uprave postati par dana kasnije“, objašnjava
za Vijesti.hr antikorupcijski stručnjak
Zorislav Antun Petrović.
„Smisao zabrane dužnosnicima da prije proteka određenog roka
stupe na neku upravljačku ili nadzornu funkciju u poslovnom
subjektu je u tome da se smanji koruptivni rizik, objašnjava
Orešković: „U obnašanju javnih dužnosti,
dužnosnici su po prirodi stvari u mogućnosti donositi određene
odluke, kojima, najblaže rečeno, mogu ići na ruku određenim
poslovnim subjektima. Takvi poslovni subjekti, spremni su, kao
znak zahvalnosti, ponuditi bivšem dužnosniku unosne funkcije. S
druge strane, sam dužnosnik ima određena saznanja i poznanstva
stečena kroz obnašanje njegove dužnosti, a koja mogu itekako biti
korisna onom poslovnom subjektu koji mu ponudi odgovarajuću
upravljačku ili nadzornu funkciju, na kojoj dužnosnik ta saznanja
i poznanstva može dobro kapitalizirati“.
Zorislav Antun Petrović
„Nakon što smo se uspjeli izboriti za kakve-takve standarde
regulacije sukoba interesa sad smo očito pred njihovim
uništavanjem, radi dobrobiti nekih pojedinaca iz vlasti, ali i
čitavog tog političko-dužnosničkog sloja koji se sasvim odmetnuo
od standarda političke i druge odgovornosti. Mi smo i dosad imali
javna saznanja o nevjerojatno bliskim odnosima ljudi koji su iz
politike odjednom odlazili u privatna poduzeća i obrnuto, u
jednom procesu jednostavne i brze političko-ekonomske osmoze. Ovo
otvara novi stupanj brzine i dinamike u kojoj će biti moguće da u
Vladi i na drugim izvršnim pozicijama imamo izravne zastupnike i
reprezentante pojedinih bogataša i njihovih grupa. Više se neće
ni fingirati da se udovoljava standardima, kao što se radilo
dosad, nego se stvar u punoj mjeri bliži totalnoj korupciji“,
upozorava za Vijesti.hr profesor s Pravnog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i stručnjak za javnu upravu
Ivan Koprić.
Time se, kaže, „šalje poruka da svi mi građani spadamo u
dvije kategorije - jedna su budale koje ništa ne razumiju, a
druga su oni koji razumiju, ali je njihov otpor moguće skršiti na
bilo koji način. I jedna i druga trebaju po onima koji ovo
dizajniraju biti kuš, raditi za male pare i plaćati porez dok
privilegirani, politički selekcionirani i s ekonomskom moći
srašteni pojedinci mogu raditi što god i kako god žele. Strašna
je ta nova razina socijalne podjele koja se nameće u našoj
zemlji. Ona će prisiliti mnogog mlađeg čovjeka koji je zdrav i u
snazi, a pogotovo ako je i dobro obrazovan, da razmisli želi li
ostati živjeti i raditi u takvoj zemlji ili ipak optirati za neku
u kojoj će se njegov rad cijeniti, društveni red i uzance
profesionalizma poštovati, a politika pokazivati i ostvarivati
odgovornost prema građanima“.
Ivan Koprić
Ivan Koprić
Ideja da se ta odredba briše za Petrovića je „skandalozna i apsolutno neprihvatljiva i iskreno se nada da je posljedica nečije neupućenosti, a ne promišljanja“: „Ako je prijedlog motiviran zbrinjavanjem bilo kojeg dužnosnika onda za ovu zemlju nema nade. Ovakvi mogu vrlo lako dovesti do stampeda investitora koji će raznim sinekurama praktički u Hrvatskoj kao u supermarketu kupovati što god žele“.
„Činjenica da aktualnu vlast smeta jedna preventivna odredba u
Zakonu o sprječavanju sukoba interesa samo je jedna mala kap u
moru vrlo teških, štetnih i opasnih praksi koje su eskalirale u
madatu ove Vlade", podsjeća Orešković.
"Okolnosti vezane uz donošenje Zakona o Agrokoru, izašle su iz
okvira potencijalnog sukoba interesa jer se ne radi o tome da je
nešto moglo utjecati na nepristranost pa time narušiti integritet
donesenih odluka, već se radi o situaciji u kojoj je odabrana
interesna skupina ostvarila financijsku korist neslućenih
razmjera. Dakle, nešto je iz sfere mogućnosti, prešlo u sferu
uspješno dovršenog pothvata. Takva situacija ima očita i
teška koruptivna obilježja. Način na koji su se o grupi
Borg, čijim se članovima trebaju smatrati i Andrej
Plenković, Martina Dalić i
Zdravko Marić kao i neki drugi dužnosnici,
očitovala nadležna državna tijela, pokazuje da smislene borbe
protiv korupcije u Hrvatskoj nema“, upozorava bivša predsjednica
Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.
„Institucije su slabe, zakazale su u svojoj ustavnoj, zakonskoj
i društvenoj ulozi", napominje: "Klijentelizam, ortaštvo,
pogodovanja, zlouporaba obnašanja javnih dužnosti u korist
ostvarivanja privatnih interesa povezanih osoba u slučaju
Agrokor, umjesto jasne i oštre institucionalne i javne osude,
reklamirano je i proslavljeno kao veliki gospodarski uspjeh.
Ovdje su posrnule sve razine državne vlasti. I Vlada, i Sabor, i
sva nadzorna i regulatorna tijela. U širem smislu, i pravosuđe.
Pa je samim time potpuno bespotrebno glumiti da je prijedlogom
novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa Vlada u bilo kojem
segmentu kanila napraviti makar i najmanji korak unaprijed.
Upravo suprotno".
"Prijedlog novog Zakona u cijelosti bi trebalo povući iz daljnje
procedure. On je loš, sadrži čitav niz nazadnih rješenja kojima
se bavljenje sukobom interesa dužnosnika te uloga i važnost
Povjerenstva u prevenciji korupcije, gura na beskorisnu marginu.
To ne čudi, ako se uzme u obzir da je takav prijedlog Zakona
osmislila ista ona Vlada čiji su članovi, na izričito postavljena
pitanja o ulozi Martine Dalić i Zdravka Marića u bavljenju
Agrokorom, i samom Povjerenstvu kao i drugim državnim tijelima pa
čak i Hrvatskom saboru, podnosili neistinita i nevjerodostojna
očitovanja“; zaključuje Orešković.
