Svi darivatelji krvi sigurno znaju da se danas održava njihov dan. Naime, na Svjetski dan darivatelja krvi u Studentskom domu ''Stjepan Radić'' organizirana je središnja proslava. Za mjesto proslave odabran je namjerno studentski kom baš kako bi se potaknulo mlade na ovaj plemeniti čin.
''Vrata našeg Zavoda su otvorena od 7:30 do 19:00 svaki radni dan, a subotom od 7:30 do 15:00 sati. Među darivateljima su punoljetne osobe različite dobi, od 18 do 65 godina. Na radost svih nas jer smo svi potencijalni primatelji krvi dolazi i veliki broj mladih ljudi'', rekla nam je Irena Jukić, ravnateljica Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu.
Teža situacija za vrijeme korone
Ovogodišnja proslava i sjajan odaziv studenata posebno je oduševljava nakon teških pandemijskih godina.
''Pandemija nam je, na žalost, uskratila dvije generacije “regrutiranja” maturanata jer su imali on-line nastavu, pa nije bilo moguće u srednjim školama organizirati akcije darivanja krvi. Ove godine smo ponovno krenuli s tim akcijama i one se uvijek pokažu dobrima jer se mladi ljudi zajedno sa svojim prijateljima lakše i slobodnije uključuju na prvo darivanje krvi'', ispričala nam je Jukić.
Da za vrijeme pandemije nije bilo lako, slaže se i Patricija Topić Šestan, voditeljica Odjela za davalaštvo krvi.
''Kod nas je i počela ta situacija kad je bio nulti pacijent u Hrvatskoj, jer gospodin je bio kod nas na našoj akciji darivanja krvi, tako da su naši djelatnici bili prvi zdravstveni djelatnici u Hrvatskoj koji su bili u samoizolaciji'', ispričala nam je Topić Šestan.
Korona je ostavila jako velik trag na darivanje krvi u Hrvatskoj, jer je mnogo ljudi radilo od kuće, odazivi su bili mali, česte samoizolacija darivatelja.
''U te dvije godine uvijek nam je falila je jedinica u broju zaliha. Umjesto da smo imali 1800 zaliha, mi smo imali 800 ili 500 zaliha. Hvala Bogu sad se polako oporavljamo'', rekla je voditeljica Odjela za davalaštvo krvi.
Studenti su bili spremni pomoći
No studenti su danas došli i hrabro stali u red kako bi darivali krv. Mnogima s kojima smo razgovarali ovo nije prvi put. Primjerice, student informatike postao je davatelj s 18 godina, dok je još bio u srednjoj školi.
''Ovo će mi biti deseti put da dajem krv. Inače imam običaj ići u Petrovu 3, a danas mi je bilo zgodno doći ovdje jer sam iz Novog Zagreba. Inače sam točan i dolazim svaka tri mjeseca, ali pričekao sam par dana pošto je danas Svjetski dan darivatelja krvi'', ispričao je student 2. godine informatike Christian Clark.
Za njega, tradicija darivanja krvi postoji u obitelj. Kazao nam je kako njegov djed daruje krv čitav život, a on je s ovom dobrom ''navikom'' započeo kao srednjoškolac. Tvrdi kako je činjenica da zna nekoga u obitelji tko je darivatelj mu je pomogla jer je mogao postaviti sva pitanja i razbiti bilo kakve predrasude.
Za oni se još pitaju kako to sve izgleda, proces je zaista jednostavan. Kad se sjedne kako bi netko darovao krv, to u prosjeku traje desetak minuta. Prvo se dođe do tehničara, zapiše se provjeri se je li prošlo dovoljno vremena, za muškarce treba proći tri mjeseca, a za žene četiri mjeseca. Potom se ide liječniku, on provjeri tlak i koriste li osobe kakve lijekove, zatim se ide na sam proces vađenja krvi i tamo se sjedi šest do sedam minuta. Krv se izvadi, osoba malo miruje i na kraju se zalijepi flaster.
Andrej Dubić, predsjednik Studentske sekcije dobrovoljnih darivatelja krvi i transfuzijske medicine Medicinskog fakulteta u Zagrebu rekao nam je kako se u Studentskom domu uvijek organizirala jedna božićna i jedna proljetna akcija, no ova je posebna baš zato što se održava na današnji datum. Krv je ljudski pripravak i drugačije ga se ne može dobiti, osim od dobrih ljudi koji će darivanjem pomoći, naglasio je Dubić. Sretan je što je Hrvatska zemlja u kojoj se ljudi rado daruju krv.
''Zaista, mi kao nacija smo zaista altruistični i humani po tom pitanju. Uvijek je velik odaziv i s tim nema problema, kad krvi fali, ljudi se uvijek pojave i to se brzo riješi'', kazao je Dubić.
Tražene su Rh- krvne grupe
''Rh- krvnih grupa nikad nema previše. Zato uvijek ih pozivamo, jer ih je i u populaciji manje. A ni nula nikad nije na odmet da dođe'', naglasila je Topić Šestan.
Dok, predsjednik Studentske sekcije napominje kako su uvijek tražene i krvne grupe AB i B-. Oboje se slažu kako je svatko, bilo koje krvne grupu, uvijek dobrodošao. Krv nakon što je darivatelj daruje ide u vrećice, potom u preradu, od nje se, pojašnjava nam Topić Šestan, prave krvni pripravci, a istodobno ide i testiranje za zarazne bolesti. Ako su svi nalazi u redu, krv odlazi u skladište i izdaje se po pozivu iz bolnice.
''Uvijek dajemo neke poklone, tako da on nas svi odlaze s osmijehom'', uvjerava Dubić.
Darivanjem krvi osoba si može i kontrolirati tlak i željezo, stoga i sam darivatelj ima beneficije od darivanja. Studentica 4. godine šumarstva Nikolina Rimac daruje krv već deveti put. Počela je sa napunjenih 18. godina, jer je bila svjesna koliko je to važno i da nekome može pomoći.
''Može nekome spasiti život, a meni ništa ne znači. Jednostavno dođem, to je nekih dvadesetak minuta posla, a osjećam se super jer je to ipak humano djelo. Zaista je lijep osjećaj. Čim prođe četiri mjeseca odmah idem ponovo darivati krv'', kazala je Rimac.
''Darovat ću koliko kog budem mogla, dok budem zdrava uvijek ću darovati'', odlučno je dodala Rimac.
'Vidjeti mladež je prekrasno'
Velikim odazivom studenata, posebno je oduševljen Damir Žlender, tajnik Udruge darivatelja krvi, jednog od organizatora današnje akcije u studentskom domu.
''Skupili smo se da obavimo jedan lijepi, dobar čin'', rekao nam je na početku razgovora Damir Žlender, tajnik Udruge darivatelja krvi.
Upitan je li bilo teško organizirati ovaj događaju u Studentskom domu ''Stjepan Radić'', s osmjehom odgovara: ''Ma što je teško kad se rade dobre stvari?''
''Vidjeti ovu mladež je prekrasno, a to je budućnost. Ako danas budemo imali barem 20 novih darivatelja krvi koji daju prvi put, a statistika kaže da barem 70 posto se vraćaju, mi smo bogati ljudi. To je ono što nas čini zadovoljnima, jer se vidi da naš rad daje neke rezultate'', izjavio je Žlender.
Slaže se kako je prvi put najteže, no jednom kad se krene, Žlender uvjerava kako je osjećaj dati krv neprocjenjiv i ostaje za čitav život. On daje krv već 40 godina. On, kao i većina njegovih kolega iz udruge daju krv na separator što znači da mogu dati krv bar jednom mjesečno.
''Dogodilo se da sam se vratio s godišnjeg, da su me zvali u Petrovu 3 i odmah sam otišao. Vidjeti liječnika kako uzima te doze sa separatora i sve ide na Institut za tumore, osjećaj koji to budi je bogatstvo'', izjavio je Žlender.
Rekao nam je kako je on dao krv 126 puta i za njega je to ''pristojna cifra'', no naglašava kako bi svaki stanovnik Hrvatske dao jedanput godišnje krv, mi ne bi imali nikakvih problema sa krvi.
''Ljudi sa skepsom na neke stvari gledaju, no na našoj Skupštinu na koju su došli doktori, rekli su nam kako je ovo dvorana sa najviše dobrih ljudi u Hrvatskoj. Oni ne mogu bez nas. Niti jedno presađivanje, niti jedna malo teža operacija, ne može proći ako nemaš dovoljno doza krvi. Sve bi stalo'', kazao je tajnik Udruge darivatelja krvi.
''Darivanje krvi svi dobivamo. Daj Bože što više ovakvih akcija, jer dobar glas se daleko čuje. A ovi mladi ljudi koji su danas došli, oni taj dobar glas šire fantastično'', zaključio je Žlender.
