Bivši voditelj kurikularne reforme Boris Jokić u intervjuu je za Novi list ponudio svoje stavove o aktualnom stanju u hrvatskom društvu te o sustavu obrazovanja. Osam je mjeseci prošlo otkako je zajedno sa svojim najbližim suradnicima napustio Ekspertnu radnu skupinu, a na pitanje bi li opet sjeo u to tijelo vrata ostavlja - otvorenima.
"Dugoročno društveno važnim smatram nastavak procesa predviđenih Strategijom i onih koje smo u reformi osmislili i zajedno s ministarstvom provodili. Ti procesi uključuju odabir suradnika na osnovi javnih poziva, transparentne demokratske procedure, plaćanje po doprinosu i izvršenom zadatku, rad u naprednim informatičkim okruženjima koji štede novac i vrijeme, neovisnost od političkih i interesnih skupina, poštivanje baze i njihovih potreba. U idealnom slučaju, kad bi sve te stvari bile osigurane, siguran sam da nitko od nas 500 koji smo radili na reformi ne bi imao ništa protiv dati svoj doprinos", rekao je Jokić.
Smatra da je unatoč nekim sjajnim rezultatima sustav odgoja i obrazovanja generalno zapušten.
"Društvo smo koje odgaja za kampanjsko izvršavanje obveza, jer, na primjer, više od dvije trećine učenika osmih razreda uči samo prije testa i usmenog ispitivanja. Učenici u siječnju 2017. u hrvatskim školama na WC odlaze u šatorske objekte. Značajan broj škola ima azbestne krovove. Nizak je financijski i društveni status odgojno-obrazovnih radnika. Znate, možemo sebi dati i šesticu ili sedmicu, ali stanje je drugačije. Samozavaravanje će nas prije ili kasnije doći glave, jer ne samo da nećemo biti kompetitivni nego nećemo moći niti surađivati s drugima", kaže Jokić za Novi list.
Primijećuje da je cijeli ovaj prostor već dugo u intelektualnom padu, a da je Kurikularna reforma bila pokušaj pozitivne i demokratske promjene k drukčijoj Hrvatskoj.
Osvrnuo se Jokić i na aferu plagijat ministra Barišića.
"U trenutku kad je Odbor za etiku donio odluku, priči je trebao biti kraj. Obrana neobranjivoga ima i imat će duboke, osobne, društvene i političke posljedice. Takva odluka dugoročno urušava povjerenje u institucije. Situacija u kojoj se s vrha vlasti poručuje da je neka nečasna radnja dopuštena, u društvu, školi i obitelji izaziva nesigurnost i neizvjesnost. Ne znam kako će učiteljica u školi objasniti djeci da ne smiju prepisivati?", pita se Jokić i zaključuje:
"Otkad je neovisnosti Hrvatske ne ulaže se u ljudski potencijal i sustave odgoja, obrazovanja i znanosti. Zemlja smo koja ne prepoznaje da je u 21. stoljeću glavni i jedini naš resurs ljudski. U situaciji kad se na kamen, povijesni pečat i mač pazi puno više nego na mladu osobu jasno je da smo zemlja koja ne cijeni ljude. Prije ćemo izgraditi devet fontana, kupiti devet isluženih eskadrila, nego što ćemo prihvatiti da su odgoj, obrazovanje i znanost jedino na čemu možemo graditi neku bolju budućnost".
Cijeli intervju s Borisom Jokićem pročitajte OVDJE.
