Samoubojstvo Slobodana Praljka u haškoj sudnici za sam sud neće značiti ništa. Tvrdi to bivši sudac tog suda, Nijemac Wolfgang Schomburg. Ističe kako su se suci ICTY- ja i ranije susretali s radikalnim postupcima optuženika koji su prijetili samoubojstvom i štrajkali glađu.
Ne čudi ga stoga, dodaje, odluka nekog optuženika na takav potez. "Meni kao njemačkom sucu nije ni u kojem slučaju nepoznato da ljudi u ovakvim situacijama posežu za najradikalnijim sredstvima i s različitim motivima se odlučuju na samoubojstvo. To može biti želja da se izbjegne izrečena kazna, da se privuče pozornost, to može biti čin prosvjeda protiv Tribunala, izraz neslaganja s načinom na koji on radi. To će još morati biti rasvijetljeno, kao i pitanje je li Slobodan Praljak to napravio iz vlastitog poriva ili ga je netko naveo na to. Sve će to morati biti razjašnjeno jer je ovo prvi ovakav slučaj u 25-godišnjoj povijesti ovoga suda", kaže Schomburg dodajući kako je sve u sudnici nakon tragedije bilo po propisima te da je sud bio dužan objaviti presudu do kraja.
'Etnička i vjerska pripadnost nisu nikada kod sudaca igrali ulogu'
Kad je riječ o tvrdnjama vezanim uz zločinački pothvat koja se povezala uz odgovornost Hrvatske, Schomburg je ukazao kako se u sporu nije odlučivalo o odgovornosti zemlje, ni Srbije ni Hrvatske, već o onoj individualnoj.
"Nama su predbacivali da smo antisrpski sud pa da smo antihrvatski sud, a iskreno rečeno, državljanstvo, etnička i vjerska pripadnost ne smiju kod sudaca igrati nikakvu ulogu i, koliko sam ja iz vlastitog iskustva mogao primijetiti, nisu nikada igrali nikakvu ulogu", zaključio je.
Zadovoljan postignutim
Govoreći za Deutsche Welle o pogreškama i neuspjesima suda, Schomburg je kazao kako su brojne stvari mogle biti bolje napravljene, od toga da su u cijelom procesu sudjelovali ljudi koji za njega nisu bili kvalificirani do činjenice da je uzeto angloameričko pravo što po njemu nije baš dobar izbor. "Ali, to su manje-više sitnice u usporedbi sa sveukupnim rezultatom. Jer, ovdje su se zaista prvi put postojećim pravnim sredstvima mogla kažnjavati i kaznena djela počinjena za vrijeme rata. To je bio kvantni skok", kazao je.
Schomburg ne krije zadovoljstvo rezultatima pa ističe: "Taj sud je pokazao da se može pokrenuti postupak i protiv velikih, da nije točno da se sitna riba kažnjava, a krupna prolazi nekažnjeno. Na početku smo imali suđenja 'sitnijima', kao što su čuvari u zarobljeničkim logorima. I mogli smo ih osuditi. Poslije toga smo postupno napredovali u radu i na temelju dokaza skupljenih u drugim postupcima bilo je moguće složiti kockice mozaika. Tako je bilo moguće osuditi i Mladića i Karadžića. To je nevjerojatan uspjeh ovog suda. Uvjeren sam da će se kasnije ljudi čuditi kako je sudu koji je nastao tako reći ni iz čega uspjelo tako nešto."
