Nakon što je ministrica poljoprivrede Marija Vučković u odgovoru na apel saborskih zastupnika SDP-a o propadanju hrvatskih šećerana, pred medijima prozvala i bivšeg ministra poljoprivrede, Davora Romića, profesora s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (bio je nestranački ministar iz kvote Mosta u Vladi Tihomira Oreškovića), on joj se odlučio obratiti otvorenim pismom, koje prenosimo u cijelosti:
"Poštovana ministrice Marija Vučković,
Obraćam se javnosti ovim pismom potaknut vašim izjavama o stanju proizvodnje šećerne repe i proizvodnje šećera u RH i uzrocima problema u tom sektoru poljoprivrede. Naime, slažem se da ti problemi nisu "od jučer". Ali jučer je ugašena šećerana u Osijeku, a prekjučer ona u Virovitici, a prije toga… . I mene imenujete kao jednog od krivaca za takvo stanje, jer sam, kako kažete, u 2017. smanjio proizvodno vezane potpore za šećernu repu za 10 milijuna kuna.
U biznisu u kojem je vrijednost proizvodnje iskazana ukupnim prihodima za sve šećerane u 2019. godini iznosila više od 1,5 milijardi kuna vi problematizirate preraspodjelu proizvodno vezanih potpora koja je u jeku krize s mlijekom i mliječnim govedarstvom, a dogovorno sa svim predstavnicima dionika, u kabinetu ministra donesena jednoglasno. Točno je da su od tada potpore za šećernu repu povećane, a njihov učinak oslikavaju priloženi dijagrami. Potpore su povećavane, a proizvodnja drastično smanjena.
Poljoprivredne površine zasijane šećernom repom u RH (2008.-2019.). Izvor: DZS
Tko je kriv za smanjivanje proizvodnje?
Poštovana gospođo ministrice poljoprivrede, šećernom repom u 2017. godini bilo je zasijano gotovo 20.000 ha zemljišta, a u 2019. godini te su površine iznosile 11.500 ha ili 43% manje. Ono što se nadalje ne vidi iz priloženih dijagrama jest to da je u ARKOD-u u 2020. godini upisano 10.454,97 ha zemljišta pod šećernom repom, što znači smanjivanje proizvodnje se i dalje nastavlja.
Poštovana gospođo ministrice poljoprivrede, proizvodnja šećerne repe je u 2017. godini iznosila 1 300 000 t, a 2019. godini 700.000 t ili 46% manje. Prvi gorući problem koji sam zatekao kad sam preuzeo MP u siječnju 2016. bile su upravo problemi sa šećerom odnosno njegove špekulativne zalihe. Tada je Europskoj komisiji ili trebalo uplatiti gotovo 14 mil. EUR ili izvesti šećer iz EU-a. Taj problem je, na sreću proračuna RH i građana koji bi to bili solidarno platili, uspješno riješen.
Vraćam se na vašu prozivku za moju krivnju u tom procesu i pitam se kojim to dokazima okrivljujete druge za ono što je u vašoj nadležnosti. U nedostatku rješenja i argumenata političari vašeg karaktera gotovo redovito optužuju svoje prethodnike. Budući da ste preskočili redoslijed, postavlja se pitanje imate li za to valjan razlog.
Ali, kako premijer uobičava reći, javnost to mora znati, traži se istina o zbilji današnjeg stanja! Činjenica je da se površine pod šećernom repom smanjuju i da se proizvodnja šećerne repe smanjuje. Ali nažalost, ne događa se to samo sa šećernom repom. Poštovana gospođo ministrice poljoprivrede RH, analizirajte sadašnje stanje poljoprivredne proizvodnje u državi u kojoj ste član Vlade odgovorna za taj resor i poučite javnost sljedećem:
- da se vrijednost poljoprivredne proizvodnje smanjuje tako da još dugo nećemo doseći vrijednost iz krizne 2009. godine
- da se vrijednost uvoza poljoprivrednih proizvoda i njihovih prerađevina kontinuirano povećava
- da se poljoprivredno zemljište unatoč svim najavama donošenja "idealnih" zakona i procedura zapušta
- da mladi i obrazovani odlaze, a da se ruralni prostor zapušta.
'Taktika preživljavanja u politici'
Po vašim izjavama bi se mogao steći dojam da ste vi potpuno nova osoba u tom sustavu. Samo za podsjetnik, 2016. godine ste u Ministarstvu poljoprivrede bili imenovani državnom tajnicom, a od srpnja 2019. ste do današnjeg dana ministrica poljoprivrede. Sigurno onda pamtite i probleme s mlijekom i mliječnim govedarstvom u 2016. godini. Proizvodnja kravljeg mlijeka u RH u 2016. godini iznosila je 489.646 t, a 2019., poštovana gospođo ministrice poljoprivrede, ona iznosi 435.606 t ili 12% manje.
Čini se da je taktika preživljavanja na političkih funkcijama u RH davanje obećanja poljoprivrednim proizvođačima i izbacivanje cifri od milijuna ili čak milijardi eura koji će stići na račune poljoprivrednika brzinom automata za igre na sreću, koji nam, uzgred budi rečeno, u ovim teškim vremenima ostaju kao obećano mjesto za opuštanje i razbibrigu. Dopustite da citiram vašu izjavu: "Mi ćemo nastojati te površine povećati jer ove nam ne jamče opstojnost". Međutim, za opstojnost jedne šećerane treba od 12.000 – 18.000 ha pod šećernom repom, a ako se vratimo na gornje brojke: je li nam one zloslutno proriču skoro gašenje i posljednje šećerane? Reći "nastojat ćemo" više asocira na "nažalost, više nema povrataka" nego na "stanje će se promijeniti na bolje". Ne samo da poljoprivrednici žele čuti ovo zadnje, nego i oni i cijela javnost očekuju da se konačno u Hrvatskoj iskoriste potencijali i da se riješimo plesa na žici u proizvodnji barem osnovnih proizvoda.
Konačno ne mogu preskočiti temu koju sam također u vrijeme svog boravka u Ministarstvu poljoprivrede nametnuo kao ključnu za pravičan status poljoprivrednih proizvođača u lancu opskrbne i trgovine, a to je bilo donošenje Zakona o nepoštenim trgovačkim praksama. Dopustite da vas još jednom citiram: "Apelirala bih i na naše trgovačke lance da nastoje izbjeći situacije u kojoj je cijena šećera u njihovim trgovinama u inozemstvu 30-40% manja". Poštovana gospođo ministrice poljoprivrede, ako naglašavate problem dampinških cijena i držite da sadašnji Zakon o nepoštenim trgovačkim praksama nije dovoljno jak alat za rješavanje tog problema, tko bi ga onda i u kojem smjeru trebao mijenjati? Međutim, ja osobno u ovakvom pristupu vidim sasvim drugi problem, a to je da kad se nekom problemu ne može ili ne želi stati na kraj, tada zakon prolazi kao Pedro.
Izgradnja sustava
Sustavi se ne uređuju molbama i žalopojkama, već se njihova "otpornost i izdržljivost" gradi strateškim planiranjem, dosljednom provedbom zakona i transparentnim nadzorom te provedbe. I poljoprivredno zemljište se nada da će 19., 20, ili možda 21. inačica zakona otkad je samostalne Hrvatske riješiti njegov problem. Međutim, probleme stvaraju i rješavaju ljudi, a ne papiri. Negdje u eteru još lebdi i glasno najavljivana provedba Zakona o obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. A jedna u nizu "priča pred spavanje" iz najavljene Strategije razvoja RH do 2030. je i Zakon o komasacijama, koji bi trebao ukloniti prepreke za racionalno i efikasno korištenje ne samo poljoprivrednog zemljišta, nego i drugih resursa, prvenstveno vode, i učiniti navodnjavanje mjerom koja će promijeniti strukturu poljoprivredne proizvodnje i pridonijeti uspješnosti poslovanja u tom nama važnom sektoru gospodarstva.
Da se krivo ne shvati, ovo nije reakcija na prozivku u medijima, ili "pucanja u krivu metu", već još jedan pokušaj da se u javnosti pokrene argumentirana rasprava, temeljena na činjenicama i koja nije kontaminirana zakulisnim političkim igrokazima, nego je upravljana strukom i znanjem. U današnjem kontekstu problema u poljoprivredi i oskudice kulture, metafora "kruha i igara" dobiva sasvim prizemno značenje.
S poštovanjem, prof.dr.sc. Davor Romić".
