Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih i europskih poslova gostovala j u N1 studiju povodom obljetnice godine dana od početka rata u Ukrajini. Komentirala je odnose svjetskih sila nakon godine rata, opisala poziciju EU-a i objasnila gdje se nalazi Hrvatska, prenosi N1.
Pusić opisuje što je zamijetila ovoga tjedna oko rata u Ukrajini: “Katkad se u tjedan dana dogode stvari koje se inače ne dogode u deset godina. Ovo je jedan takav tjedan. Kad usporedimo što se događalo ovaj tjedan s onim pred godinu dana, apsolutno nitko na svijetu to nije mogao očekivati. Američki predsjednik Biden je bio u Kijevu. Istovremeno, ruski predsjednik Putin sjedio je u Moskvi blizu Kijeva. Tjedan u kojem su i američki i ruski predsjednik, isti dan, održali dva različita govora. Biden u Varšavi o slobodi, Putin u Moskvi o borbi protiv neonacista. Više se ne spominje NATO, nego borba protiv neonacizma i različite čudne interpretacije povijesti – zbog čega Ukrajinci ne postoje, zbog čega je rusko pravo to što oni rade u Ukrajini”.
Ukazuje i na veću homogeniziranost Europe nakon ove godine: “Zatim su bile i posjete koje bi izazvale više pozornosti da se nisu dogodile nakon Bidenove posjete. U Kijevu je bila talijanska premijerka Meloni iz stranke koja je vrlo desna u Italiji i koja je u koaliciji sa Salvinijem iz Lige i bivšim premijerom Berlusconijem – od kojih je Salvini, sjećamo se, pokušavao hodati po Poljskoj u majici s velikom Putinovom slikom, pred otprilike godinu dana, a Berlusconi je veliki Putinov prijatelj. Međutim, Meloni je otišla u Ukrajinu da pokaže svoju podršku i podršku Italije ukrajinskoj borbi i obrani od agresije. To je također jedan značajni simbol povećanog konsenzusa na onom što zovemo Zapad – Sjeverna Amerika i Europa – u prepoznavanju opasnosti od Rusije koja se sada manifestira u Ukrajini, ali je direktno na našim granicama”.
Dolazi do promjene u odnosima velesila
“Osim toga, pojavila se jedna zanimljiva interpretacija razloga ruske agresije. Znamo, započela je aneksijom Krima 2014. godine, ali recimo ove agresije na cijelu zemlju. Danas bivši predsjednik Rusije Medvedev piše na društvenim mrežama – do granica Poljske ako treba. Pitanje je samo kojih granica Poljske”, govori Pusić.
Istaknula je da dolazi do promjene u odnosima velesila: “Za Europu je Rusija velika sila, ali ona se postupno pretvara u mlađeg partnera ili vazala Kine. To također govori o svjetskim odnosima”.
No, Pusić upozorava da treba misliti i na poratno razdoblje: “Rusija je velika važna zemlja. Njezina vrhuška sada vodi zločinačku politiku, ali to je zemlja koja će svakako opstati. Mislim da je važno izvući pouke iz Prvog svjetskog rata kad se pokušalo uništiti Njemačku koja je izgubila rat što je rezultiralo Drugim svjetskim ratom i dolaskom Hitlera”.
Pozicija EU-a u globalnoj situaciji
O poziciji EU-a u ovakvoj globalnoj situaciji, kaže: “Štitimo zajedničke vrijednosti, ali štitimo i glavu. To je sve neopisivo blizu. Europa se svakako homogenizirala i razvila svijest zbog koje bi vas možda prezreli u europskim krugovima prije nekoliko godina. Europa je sebe vidjela u prvom redu kao ekonomsku zajednicu i zajednicu vrijednosti. Vidjela je svoju mogućnost utjecaja i garantiranja mira kroz ekonomsku suradnju. To se pokazalo neuspješnim jer je Rusija prevelika i prevažna da bi vodila reaktivnu politiku. Rusija nema reaktivnu politiku. Njezini vođe su uvijek imali svoje ideje, pa tako i Putin, bez obzira što druga strana radi. Pokazalo se da zanemarivanje obrambene i sigurnosne politike u Europi je vrlo opasno. Danas, Njemačka ne samo da je dramatično povećala svoj obrambeni proračun nego i šalje svoje najmodernije naoružanje u Ukrajinu. Ideja na početku rata je bila da će ona poslati šljemove, danas šalju leopard tenkove. Zato što je to pitanje direktno europske sigurnosti. Agresija na Ukrajinu je direktno pitanje europske sigurnosti, a Europa nepripremljena da se brani je promijenila svoju politiku. Homogenizirala se također”.
Izlazak Italije iz EU-a i pozicija Hrvatske
Dotaknula se i spekulacije o Italexitu, odnosno izlasku Italije iz EU-a, nakon Brexita. “Biden je svoj govor sa dvorca u Varšavi završio sa – hvala, hvala, hvala Polsjka – za ulogu koju je odigrala. Nema nikakve sumnje da je on izdvojio Poljsku kao vodećeg saveznika u novoj sigurnosnoj situaciji u Europi. U Varšavi na sastanku s Bidenom je bilo devet lidera istočno-europskih članica EU-a, čak je i Mađarska bila predstavljena. Nije bilo ni Njemačke, ni Francuske, ni Španjolske, ni Italije. S rastom značaja obrambene i sigurnosne politike EU-a, to je također nova stvar. Istočno-europske države sve redom su vrlo nove demokracije i svijest o tome da su odgovorne za širu zajednicu kao što je Europska unija još vrlo nova”.
Naposljetku, komentirala je i poziciju Hrvatske: “Nema tog stola pod koji se možeš sakriti. To je poznato iz svih ratova u Europi. Ima samo dva načina, da budeš dovoljno vidljiv da te se ne može zaobići, a drugi je da se sakriješ pa će te netko naći i zgaziti. U ovom sukobu mi nismo ozbiljni igrač jer smo premali, nismo direktno na granici s Rusijom. Tu ima država koje su puno maloljudnije, tri baltičke države, biše sovjetske republike – Latvija, Litva i Estonija. One su na prvom udaru Putinu, ako Ukrajina uspije, one su možda sljedeće. Ali, ono što je za nas važno, je da pokažemo sada da smo apsolutno odgovorne članice saveza kojima pripadamo, a to su EU i NATO. To je najobičnija obrana vlastitog interesa jer ako bi na bilo koji način došlo do destabilizacije istočne Europe i našeg susjedstva, a na tome se radi – za nas je silno važno da savezi kojima pripadamo i politički i obrambeni razumiju da smo mi tu važna i odgovorna članica vrijedna angažmana”.
