Zovu ih anđeli na četiri šape. Možda to još nisu, ali će sigurno postati, zbog čega su danas i stigli u zagrebačku zračnu luku. Pet labradora počelo je s treninzima kako bi sutra nekom postali oči, a nekom životni oslonac.
Psi uče kroz igru
Kroz zračnu luku Zagreb danas su prošli anđeli. Tako svoje pse pomagače zovu njihovi korisnici. Da bi postali rehabilitacijski, terapijski ili psi vodiči i psi moraju u školu. Ali oni zaista sve uče kroz igru. Dio znanja koje su usvojili psi iz Centra za rehabilitaciju Silver pokazali su u srijedu u zračnoj luci na prvom od mnogih svojih treninga koje će provoditi na aerodromu.
Dok se ljudi na svojim poslovima ponekad mogu malo i opustiti, psi pomagači na svojim zadacima moraju biti uvijek maksimalno fokusirani. I onda kada iza njih padaju torbe i kad su ispred njih najukusniji pseći kolačići koje ne smiju taknuti. U Centru za rehabilitaciju Silver puno je naučila i Pika.
''Sama socijalizacija je proces. Počne se sa dođi, sjedni, pa skrivanje iza kauča. Sve je to ustvari igrica dok ne postane ovakav kakav je'', rekao je socijalizator Tibor Lugar.
Buka aviona psima ne smeta
Dan kada iz njegova doma Pika ode pomagati drugima kao pas vodič, terapijski ili rehabilitacijski pas, se bliži. A jako su se vezali, no psi se mogu brzo povezati s bilo kim.
''Opće nema problema s vezivanjem. Mogla bi postat vaša u roku pet minuta'', dodao je Lugar.
Utjeha prije njihova razdvajanja je saznanje da neki drugi ljudi trebaju Piku više od njega, kaže njen socijalizator. Da bi u svojim zadacima bili što bolji od danas će psi iz centra Silver trenirati i u Zračnoj luci.
''Jedna lijepa priča koja je dio našeg projekta društveno odgovornog poslovanja. Znači jedna suradnja za koju vjerujemo da će biti dugoročna sa Centrom za rehabilitaciju Silver'', izjavila je glasnogovornica Zračne luke Zagreb, Lidia Capković Martinek.
Buka aviona, gužva, koferi i putnici nimalo ne smetaju veteranu među psima pomagačima. Erol je toliko opušten da je umalo zaspao. Iza njega su tisuće sati sa djecom koja imaju teškoće u razvoju, cerebralnu paralizu ili autizam. Ali ova lijepa priča nije jedna od onih "samo za odabrane".
''Uvijek nam nedostaje volontera pa je svatko dobrodošao. Tijekom socijalizacije mi pokrivamo sve troškove: ishrane, veterinarske troškove i čuvamo pse kada je potrebno'', rekao je Marijan Alfonzo Sesar, ravnatelj Centra za rehabilitaciju.
Uljepšati život sebi pa onda i nekom drugom, nikad nije bilo jednostavnije i ljepše.
