Tako je, primjerice, nedavno većina medija objavila naslove kako uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda kod nas alarmantno raste te da smo samo lani uvezli 2,6 milijardi eura prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda. Osim u trgovinama, uvozno voće i povrće često dospijeva i na tržnice, odnosno u ruke kupaca koji su uvjereni da su kupili domaći proizvod.

Prema dostupnim podacima, španjolski ili grčki proizvođač voća ili povrća koje se uvozi u Hrvatsku, dobit će tri puta više od hrvatskog pa se postavlja pitanje jesu li otvaranje tržišta i ulazak stranih lanaca na velika vrata u Hrvatsku "dotukli" hrvatske poljoprivrednike?

Zbog uvoza grčkih lubenica lošije kvalitete, ona slađa, bolja i svježija iz doline Neretve, ne pronalazi svoj put do kupaca, navodi RTL.

Cijena voća i povrća hrvatskog porijekla tako pada iz dana u dan. Već se sada "kumice" i prodavači s Dolca žale da su na granici isplativosti.

Načelno se smatra kako je ono uvozno ujedno i jeftinije pa su prodavači na tržnicama prisiljeni spuštati cijene svojih domaćih proizvoda.

Obrnuto pravilo vrijedi za supermarkete i strane trgovačke lance. Tamo je uvozno voće i povrće nešto skuplje pa hrvatski poljoprivrednici ponovno gube utrku jer za isti proizvod dobiju manje od stranih proizvođača.

RTL piše kako smo lani uvezli voća u vrijednosti 172 milijuna eura, dok je izvoz bio tek 37 milijuna eura, a iako sami, primjerice, proizvedemo 80 posto potreba za krumpirom, svejedno ga više uvozimo, nego što ga izvozimo.

Problem je i u tome što pojedine trgovine svoje kupce zavaravaju time što ističu "domaću i ekološku" proizvodnju podvaljujući zapravo povrće iz izvoza.