Tako je, primjerice, nedavno većina medija objavila naslove kako uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda kod nas alarmantno raste te da smo samo lani uvezli 2,6 milijardi eura prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda. Osim u trgovinama, uvozno voće i povrće često dospijeva i na tržnice, odnosno u ruke kupaca koji su uvjereni da su kupili domaći proizvod.
Prema dostupnim podacima, španjolski ili grčki proizvođač voća ili povrća koje se uvozi u Hrvatsku, dobit će tri puta više od hrvatskog pa se postavlja pitanje jesu li otvaranje tržišta i ulazak stranih lanaca na velika vrata u Hrvatsku "dotukli" hrvatske poljoprivrednike?
Zbog uvoza grčkih lubenica lošije kvalitete, ona slađa, bolja i svježija iz doline Neretve, ne pronalazi svoj put do kupaca, navodi RTL.
Cijena voća i povrća hrvatskog porijekla tako pada iz dana u dan. Već se sada "kumice" i prodavači s Dolca žale da su na granici isplativosti.
Načelno se smatra kako je ono uvozno ujedno i jeftinije pa su prodavači na tržnicama prisiljeni spuštati cijene svojih domaćih proizvoda.
Obrnuto pravilo vrijedi za supermarkete i strane trgovačke lance. Tamo je uvozno voće i povrće nešto skuplje pa hrvatski poljoprivrednici ponovno gube utrku jer za isti proizvod dobiju manje od stranih proizvođača.
5. Ako nešto ima oznaku "eko" ili "bio" ne znači da je nužno i zdravije.
RTL piše kako smo lani uvezli voća u vrijednosti 172 milijuna eura, dok je izvoz bio tek 37 milijuna eura, a iako sami, primjerice, proizvedemo 80 posto potreba za krumpirom, svejedno ga više uvozimo, nego što ga izvozimo.
Problem je i u tome što pojedine trgovine svoje kupce zavaravaju time što ističu "domaću i ekološku" proizvodnju podvaljujući zapravo povrće iz izvoza.
