Hrvatska je dobila Predsjednika, najblaže rečeno, neobične ili nesvakidašnje retorike. Pa se, dojam je, Hrvatska iznenadila mada smo za predsjednikove verbalne egzibicije znali i prije. Koloplet misli Zorana Milanovića izrečenih nedavno dok je izbornom pobjedniku Andreju Plenkoviću davao mandat da sastavi Vladu, bio je toliko bogat i upečatljiv da su ih mediji odmah svrstali u ono što su u doba dok je današnji predsjednik države bio samo predsjednik Vlade, prozvali zoranizmima!
Primjerice, o rukovanju s Plenkovićem, onom gdje Milanović pruža ruku Plenkoviću, a ovaj je odbija uz smješka zbog 'korona pravila', Predsjednik malo kasnije novinarima reče: "Ja sam se htio rukovati, a onda dezinficirati ruke. To rade normalni ljudi, nisam mu htio mandat dati kao diplomu u osnovnoj školi."
O posljedicama korone rekao je pak: "Slijedeća godina će biti godina rasta, a ovo nije klasična kriza u kojoj imate krizu ponude i potražnje. Korona je naprosto pala. Kao mlinski kamen, ali, srećom, ne po glavi."
Ipak, možda najupečatljivi ostao je zoranizam koji kaže da mi "nismo kultura klekni, lezi tuku mitraljezi". Činilo se tu da će Predsjednik stati, no on je ubrzo nastavio i to preko Facebooka, neobičnog izbora medija da objasni zašto neće doći na konstituirajuću sjednicu Hrvatskog sabora. Pusu hejterima preko Facebooka nije poslao baš nitko prije njege iz svijeta naše politike!
Plenkiranje
Sva ovo nije promaklo Saši Driniću, novinaru Radija 92 iz Slavonskog Broda i Osječke TV. Kako i bi kad Drinić već dugo prati sličan fenomen kojeg je sam nazvao – plenkiranje! Jezične kalambure nisu, naime, strane premijeru Plenkoviću, štoviše bilo ih je i prije zoranizama. Drinić, međutim, između zoranizama i plenkizama ipak vidi neke značajne razlike. No, prije svega objašnjava zbog čega se uopće uhvatio bilježenja 'mudrosti' dvojice naših političara.
"Prateći dnevnu politiku, osim na gibanja ulijevo, u centru ili udesno i poneki žetončić u zraku, pozornost oduvijek obraćam i na retoriku", pojašnjava Drinić.
Plenkiranje je, kazuje, nastalo spontano nakon niza neobičnih verbalnih rješenja kojima se dovijao premijer Andrej Plenković objašnjavajući neke situacije.
"Iako ga kada govori neki meni bliski ljudi doživljavaju kao androida koji bez emocija izgovara unaprijed isprogramirane rečenice, u hrvatski javni politički govor Plenković je uveo rečenične konstrukcije koje su posljedica, rekao bih, njegovog izvrsnog znanja više stranih jezika. Dojma sam da on u trenutku prevodi konstrukciju koja mu se nameće pa tako dobijemo rečenice - temu smo emancipirali, ova tema obiluje rezidualnim pitanjima, sezona je bila favorabilna..." kaže Drinić.
Nezaboravna atraktivnost požara
Prvi plenkizam koji je pod tom kategorijom zapamtio jest opis onog ogromnog požara u Splitu koji je premijer nazvao atraktivnim.
"Zanimljiv je i onaj u kojem je kao odgovor sad već bivšem predsjedniku SDP-a Bernardiću na aktualnom prijepodnevu, rekao: "iza vas vidim grintavi gremij ljudi".
Pamtim i onaj kad je opisivao po kojim je kriterijima za Agrokorova povjerenika izabran Fabris Peruško. "Kad smo birali, birali smo tako da onaj tko bude izabran nema nikakav kontekst koji bi mogao biti kvalificiran kao potencijalan ili stvaran sukob interesa."
Također, objašnjavajući nestašluk Jeana Claudea Junckera koji ga je u jednom trenutku povukao za donji dio sakoa i razbuktao maštu hrvatske publike, Plenković je rekao, 'Jean je žovijalan', nabraja Drinić koloplet plenkizama.
S druge strane plenkizmi imaju konkurenciju u #zoranizmima.
"Plenkizmom bi se reklo da je to "sinergija dviju hrvatskih dimenzija". No, ipak u svemu tome vidim jednu razliku. Plenković nudi neobična verbalna rješenja, dok Zoran Milanović, neosporno retorički jak, sve to prati i svojim postupcima. Kad bude jednog dana opisivao svoj mandat Milanović će, jamačno reći da mu je to bio mlinski kamen na vratu. A tako se, rekao bih i ponaša. Rečenicu "rekao sam neću se petljati u to" od 18. veljače i vlastite inauguracije izgovorio je, sva je prilika, više nego "volim te" bilo kome u životu", smatra Drinić.
A smatra i kako je posljedica tog 'nepetljanja' dovela do toga da zoranizmi postaju ne samo verbalni dio obnašanja funkcije na Pantovčaku, nego i opća imenica - sinonim te funkcije. Natruhe toga mogli smo, kaže Drinić, vidjeti dok je Milanović bio premijer s rečenicama tipa - "tjerali ste lisicu, istjerat ćete King Konga" ili famoznu rečenicu o puknuću cijevi u vlastitom domu, izrečenu usred poplavom poharane Gunje.
"Najaktualnija je situacija u kojoj je rekao da neće doći na konstituirajuću sjednicu novog saborskog saziva. Kad je vidio koliko se to komentira po društvenim mrežama, odlučio je poslati 'pusu svim hejterima' i objašnjavati nam 'mistično otajstvo protokola'", podsjeća Drinić.
Odraz načina života
Vrijedi podsjetiti na Milanovićevo 'definiranje' protokola i potrebe da ga se slijepo poštuje: "Protokol je prije svega inertni niz ponavljanja određenih radnji. Radnji koje mogu imati dublje simbolično značenje ili pak predstavljati puku klajnburgersku rutinu. Radnji dobrih, manje dobrih, a ponekad i priglupih. Protokol nije prirodni zakon, npr. zakon aerodinamike, koji moraš striktno slijediti ili, u protivnom, doslovno propadaš. Protokol ne kreiraju ‘stručnjaci’ i ‘piarovci’. Protokol stvaraju institucije". Stoga Drinić ne sumnja kako pojava "zoranizama" u fokus stavlja i način života, a pokazuje, smatra Drinić, jedan odgovor iz svibnja u intervjuu kad je prvi put hrvatski eter protreslo to da predsjednik RH neće izići na izbore.
"Reče Milanović: "Nemam tu razinu odgovornosti da se o živom biću brinem na način koji te zauzima potpuno". Da budemo potpuno korektni, pitanje je bilo zašto nema kućnog ljubimca, ali meni kontekst u ovom pitanju ne mijenja intenzitet riječi koje su odraz načina života", ističe Drnić.
Ako je Drinić u pravu pred nama je nova podjela hrvatskog stanovništva na ljubitelje onog što govori Milanović i onog što priča Plenković, ali ne vezano za sadržaj već ovisno o stilu. Ili, kako to Drinić zaključuje: "Bit će zanimljivo promatrati sraz - plenkizmi vs. zoranizmi u toj verbalnoj kohabitaciji."
