Na 20.000 hektara zemlje spaljene devedesetih, Agrokor je ponovno podigao nasade. Od 2005. kažu Baranjci, Todorić je u vinograde Belja uložio gotovo tri milijarde kuna.
Ta je zemlja danas potpuno sređena. Ona je plodna, no mnogi Baranjci između sebe govore kako su čuli da se za nju počeli interesirati strani investitori. I to – oni iz Rusije.
Baranjci o strancima nerado slušaju. Njih 1500 ovdje je zaposleno. Slavonci strahuju. Ne samo oni u Baranji, nego i u istočnoj Slavoniji, jer tu je i - Vupik. Nepregledna, plodna prostranstva... A i Vupik je u sastavu Agrokora.
Zebnja se uvukla i u političke krugove:
"Postoji bojazan da Rusi kupe i slavonsko zemljište. Ova realna mogućnost prelaska Vupika u strane ruke se mora sagledati s više aspekata i interesa. S interesa države, jer je riječ o nacionalnom strateškom pitanju. Pitanje hrane u tuđim rukama", strahuje gradska vijećnica grada Vukovara Slavica Jelinić.
Iako je Hrvatska ispregovarala s Europskom unijom da stranci neće moći kupovati poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj do 2015., s kompanijama je druga stvar:
"Jest da se zemlja ne može odnijeti nigdje, ali s druge strane ispada da sve ono što smo mislili da imamo zapravo nemamo, jer će nam stranci uzeti pod krinkom kapitalizma i otvorenoga tržišta", govori Jelinić.
Značilo bi to rusko vlasništvo na istočnoj hrvatskoj granici.
