Hrvatska Vlada izabrala je sjajan trenutak za nastavak procesa privatizacije ?– da, privatizacije, ne koncesije ili monetizacije – autocesta. Svi su pričali o presudi protiv banaka i prodaja autocesta pala je u drugi plan. Novogovorna "monetizacija" je zapravo samo jedna u nizu riječi koje bi trebale zamijeniti "privatizaciju" ili "rasprodaju", prema kojima smo u ovom kapitalističkom eksperimentu razvili Pavlovljev efekt. U obliku sloma živaca. S druge strane, koncesija je ime za davanje nečega u najam. Kad topola stoljeća razdoblje traje , onda se počnete pitati tko će tu uopće biti gazda.
Pa se upitate što će se to točno zbivati za 50 godina. Hrvatska, kako joj je krenulo, vrlo vjerojatno neće postojati. Jugoslavija, aktualna prije pola stoljeća, trajala je kraće od 50 godina, a pošteno je priznati da je bila daleko ozbiljniji faktor na globusu od Lijepe naše. Je li ikome 1963. godine naprimjer bilo u peti da upravo sagrađena žičara na Sljemenu, na rubu glavnog grada jedne države članice Europske unije (!), neće raditi 2013. godine?
Ne mora se u nadolazećih 50 godina nužno dogoditi ni regresija. Što ako krenemo ludo napredovati i tržište automobila potpuno preuzmu leteća vozila? Koji će nam vrag onda ceste vraćene od koncesionara? Pitanje letećih automobila postavljeno je, naime, u novinarskoj sobi nakon što je ministar prometaSiniša Hajdaš Dončić održao presicu o davanju autocesta u koncesiju.
Ono je možda postavljeno iz šale, ali tjera na razmišljanje. Pogotovo uzme li se u obzir da je danas rođendan Nikole Tesle. Hajdaš Dončić, naime, nije mogao decidirano odgovoriti ni na pitanja koja se tiču vrlo bliske budućnosti.
Krhko je znanje
Primjerice nije znao na koji točno način Vlada planira zaštititi prava zaposlenih u Hrvatskim autocestama i Autocesti Rijeka –Zagreb. Tvrdi da neće biti otpuštanja, a u službenim materijalima za presicu među nedostacima koncesije nabraja i "mogući otpor radničkih sindikata". Ma nemoj. Zašto bi oni bili problem ako nema otpuštanja?
Nadalje, što je s kvalitetom održavanja? Ne zna se. Zna li se makar kako će zaštititi građane od proizvoljnog dizanja cijena cestarina? Jok. Još uvijek ne postoji nikakva formula za izračun cijene cestarine na kojoj bi Vlada eventualno inzistirala. Koliko će koncesionar zarađivati? Sindikati pretpostavljaju 1,2 milijarde kuna godišnje, a iz Vlade ne moramo očekivati odgovor jer, kako rekosmo, ne postoji formula za izračun cestarina. Odričemo se dakle ozbiljnog izvora prihoda u idućih nekoliko desetljeća zbog, pretpostavlja se, 20-ak milijardi kuna.
No, zna li se zapravo koliko ćemo točno dobiti para za prepuštanje najvažnijeg megaprojekta od samostalnosti privatnicima koji jure profit? Odgovor je, opet, ne. Kako ćemo znati da će te pare biti potrošene upravo na otplatu javnog duga, a ne bačene na tekuću potrošnju i je li to baš svrha u koju ga građani žele potrošiti? Nikako. Imamo časnu riječ Vlade.
I kako onda očekivati da možemo pretpostaviti što će se događati za 50 godina kad koncesionar već dobrano "dosjedne" na ovom vlasništvu hrvatskih građana? Objektivno, ne možemo znati ni što ćeSlavko Linić pričati za šest mjeseci. Krajem 2012. godine je rekao da Hrvatskoj ne prijeti bankrot, a već sada govori da ćemo bankrotirati. Ako, naravno, ne prodamo prava na autoceste u idućih 30 do 50 godina.
Božidar iliti Božja kazna
Koliko god čovjek s punim pravom zazirao od HDZ-a kao takvog, a koji podržava sindikate u prijedlogu da se raspiše referendum o pitanju koncesija, izjašnjavanje građana bi se trebalo dogoditi. HDZ je, dakako, i dalje posljednji koji bi smio kritizirati politiku prema autocestama jer se u mandatu Božidara Kalmete više nego dobro pokazalo kako se dolazi u situaciju u kojoj su HAC i ARZ danas – pumpanjem cijena izgradnje i nepovoljnim kreditima. I tužno je što je sva pljuvačka upućena u ovom momentu samo prema Vladi, a ne i prema toj individui. On je, čini se, po pitanju procesuiranja (odljeva javnog novca iz njegovog resora) zaštićeniji trenutno i od Josipa Perkovića.
U najgorem slučaju i po najgrubljim procjenama Hrvatska će na "monetizaciji" zaraditi oko 20, a koncesionar oko 60 milijardi kuna. Najmanje što Linić i Hajdaš Dončić mogu napraviti je ostaviti videoporuku priznanja unucima koji će se za 50 godina sigurno pitati tko je bio taj loš matematičar.
