Prije 40 godina u hercegovačkom selu Međugorju dogodilo se nešto o čemu je uskoro govorio cijeli svijet. Šestero djece tvrdilo je da im se ukazala Gospa, a dan kasnije i obratila. Od tada do danas Međugorje je jedno od omiljenih mjesta hodočasnika iz cijelog svijeta, ali ga Katolička crkva još nije službeno priznala.
Fenomen Međugorja
Video djece kako mole nastao tri i pol godine nakon što su ova djeca ispričala da im se ukazala, a potom i obratila, Majka Božja. Te 1981. nastao je fenomen Međugorja. Čim se za njega doznalo u Međugorje je , po istinu o čudu, otišao Drago Plečko.
''Dugo sam razgovarao s Vickom Ivanković koja mi je bila
najuvjerljivija. 30 minuta sam snimio razgovora s njom. Gledao
sam taj rad njenih očiju dal' ona pokušava nešto izvuć, izmislit
ili se pokušava prisjećati. Postoji ta tehnika i ona je po meni
bila iskrena i govorila je istinu, a to je bilo zapanjujuće'',
rekao je Drago Plečko, istraživač rubnih područja znanosti.
Naš sugovornik tvrdi i da sa sigurnošću zna da su se u Međugorju
događala čudotvorna izlječenja. Spominje primjer žene pod imenom
Rita Klaus.
''Dobio sam dokumentaciju. Kompletnu njenu. Tu nema nikakve
dileme. To je prava dokumentacija medicinska gdje se vidi da je
ona patila od zadnjeg stadija, najgoreg stadija multiple skleroze
i potpuno je ozdravila. Naravno, to je teško objasniti
racionalno. Naravno, uvijek se javlja teorija o placebo efektu'',
kazao je Plečko.
Fra Svetozar je u Međugorju 16 godina bio svećenik. U niti jednom
trenutku nije dvojio da su vidioci i vidjelice, kaže, govorili
istinu. No on, tvrdi, nije vidio primjerice ustajanja iz
invalidskih kolica no svakodnevno je svjedočio čudima.
''Ja nikada nisam i, evo, ljudi koji su tamo radili sve ove
godine mi smo pod svaku cijenu izbjegavali scene, show. Jer čak i
da se neka čuda dogode, ona dođu, ona su prolazna, ali ono što
čovjek nađe u svojoj duši i što ponese svojoj kući, što je
intimno, a on možda ostaje i dalje bolestan, ali to neko
ohrabrenje. Eto, to su ta čuda koja su stalno prisutna u
Međugorju. I mi to ne možemo lagat, čovjeku kazat: 'ajd, dođi pa
će ti bit ovo nego svatko je u svom hodočašću u svom intimnom,
intimnom hodu svoje duše'', kazao je fra Svetozar
Kraljević, gvardijan samostana Hercegovačke franjevačke
provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zagrebu.
Iako većina misli da vjernici u Međugorje dolaze vidjeti Gospu
Fra Svetozar nam tvrdi - to nije tako.
''Čovjek kada dolazi u Međugorje on traži sebe. Može to
izgledati: ja tražim crkvu, ja tražim brdo ukazanja, ja tražim
vidioce, ali ja sam znao uvijek da to nije to nego čovjek traži
sebe'', rekao je fra Svetozar.
To potvrđuju i oni koji su danas došli u Međugorje.
''Doživim tu neku snagu, ne mogu opisat. Bude mi puno lakše sve. Jednostavno, diše lakše'', kazao je Ilija Bodul iz Austrije.
''Ja se nisam ovdje rodila, ali željela bih živjeti ovdje i
umrijeti. Ovo je more milosrđa, ovo je…Možda me neki ljudi ne
shvaćaju, moje mišljenje, ali ovo je mjesto moga života. Ovdje
živim'', rekla je Dragica Marković iz
Njemačke.
Priznanje Međugorja može se dogoditi tek kad više nije od
sudionika tih događaja ne bude živ jer se time eliminira
mogućnost naknadnog otkrića prevare.
''Oni su vidjeli nešto. Gledajte, za vjernika je to promjena u
fiziologiji kojom Bog omogućava da se ukaže vjerniku. Za
nevjernika je to dokaz da postoji u fiziologiji utjeha, jer znamo
da moramo umrijeti, da ćemo nešto sresti nakon smrti'', izjavio
je Plečko.
A u to je lijepo vjerovati . I vjernicima i ateistima.
