1. Hrvatskoj Vladi je naređeno da svih 35 potpisanih poglavlja drži u tajnosti i da Vam nastavi prodavati maglu do konačnog ulaska, pa sad pročitajte ISTINE koje su se Hrvatskoj dogodile, ili bi se dogodile ulaskom u EU, pa će Vam biti jasno zašto ih hrvatska Vlada i hrvatski predsjednik skrivaju od Vas.
Pregovaračka stajališta su dostupna hrvatskoj javnosti od početka srpnja 2011. Odluku o objavljivanju donijela je Vlada, koja je i ranije bila u mogućnosti, da je htjela, objaviti pregovaračke dokumente. EU ne naređuje ni ne određuje hoće li i kada vlasti države koja se sprema za članstvo objaviti dokumente ili na drugi način obavijestiti javnost o tijeku i ishodu pregovora.
Pregled pregovaračkih stajališta Hrvatske, EU-a te rezultati pregovora u svim poglavljima dostupni su na web stranici Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH na sljedećem linku: http://www.eu-referendum.hr/hr_eu/stajalista.html
Hrvatski prijevod Ugovora o pristupanju je dostupan na web stranici: http://www.eu-referendum.hr/hr_eu/ugovor.html
Također, engleska verzija dokumenta, kao i sažetak rezultata pregovora dostupni su web stranicama Delegacije EU-a: http://www.delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr&content=3578
2. Ulaskom u EU gubi se suverenitet, neovisnost i pravo na slobodu odlučivanja. Sve daljnje odluke su ustvari naredbe po volji Bruxellesa koje moraju biti izvršene, inače slijede kazne i sankcije!
Ulaskom u EU države članice ne gube svoju neovisnost i suverenitet jer svaka država članica sudjeluje u donošenju onih odluka koje se donose na EU razini. Stoga, ispravno je reći da će nakon ulaska u EU Hrvatska su-odlučivati s ostalim državama o pitanjima od zajedničkog interesa. No, nije točno da će "Bruxelles" odlučivati o apsolutno svim pitanjima i u tom smislu diktirati Hrvatskoj što joj je činiti. Postoje uostalom jasna podjela nadležnosti o čemu se odlučuje na nivou EU a o čemu zajednički ili o čemu zemlje članice isključivo odlučuju.
Kad smo kod Bruxellesa, što je to "Bruxelles" u ovom smislu u kojem se spominje u ovom tekstu? Pretpostavljamo da su autori ovog teksta mislili na EU institucije koje donose odluke u sustavu EU-a – Vijeće i Parlament, te Komisiju koja Vijeću i Parlamentu ima pravo podnijeti prijedloge odluka. Ako je tako, onda u svim tim institucijama će sjediti i predstavnici Hrvatske.
Političari u EU se biraju sami između sebe
3. Lisabonski ugovor (Ustav EU) napisan je na nerazumljivih 2.800 stranica koje nitko iz Vlade nije ni pročitao, jer su i sami priznali da nemaju prijevod Lisabonskog ugovora!
Lisabonski ugovor nije ustav EU-a, jer EU nije država. Donošenje Ustava EU-a odbacile su same države članice EU-a.
Lisabonski ugovor je dostupan na svim službenim jezicima Europske unije, kao i na hrvatskom: http://www.eu-referendum.hr/o_eu/lisabon.html
Više informacija o Lisabonskom ugovoru: http://www.delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr&content=107
4. EU nije zastupnička demokracija. Političari u EU se sami biraju između sebe. EU birokrati su sami sebi izglasali Lisabonski ugovor, bez pristanka svojih građana putem referenduma.
Zastupnici u Europskom parlamentu se biraju na izborima, a bez Europskog parlamenta nije moguće donijeti većinu zakona u EU-u. Povjerenike u Europskoj komisiji predlažu države članice, a oni obično dolaze iz krugova političara koje su pak građani izabrali na izborima u državama članicama. Potvrdu sastava Europske komisije daje Europski parlament, dakle predstavnici građana EU-a, birani na izborima za Europski parlament. U Europskom vijeću i Vijeću Europske unije ionako sjede predsjednici država i vlada odnosno ministri koji su trenutno na vlasti u državama članicama. Stoga, političari se ne biraju između sebe nego ih biraju predstavnici koje građani izaberu.
Lisabonski ugovor je inače ratificiran u svim zemljama članicama, negdje putem referenduma, negdje putem zastupničkog tijela (parlament) ali u svakom slučaju od strane legitimno izabranih predstavnika.
5. Vijeće ministara EU bespogovorno potpisuje sve zakone koje im EU komisija (EU vlada) daje na potpis i pečatiranje. (Priznali da su 2008. potpisali sve zakone, a samo 15 posto pročitali jer "vjeruju" EU komisiji).
Možete li navesti izvor ove informacije? No, sve da je to i istina, to samo po sebi ne znači da su prijedlozi regulative koje predloži Europska komisija loši.
Europska komisija nije Vlada EU-a. EU je organizacija sui generis i točno je da je njezina struktura složena kao i postupci odlučivanja, ali to isto tako ne znači da zato što je tome tako u tome ima nešto loše.
Također u Europskoj komisiji upravo sjede brojni stručnjaci iz raznih područja a ne političari, ljudi koji su do tih mjesta došli kroz vrlo zahtjevan i konkurentan selekcijski proces te doista posjeduju znanja iz određenih područja. I također dolaze iz svih zemalja članica EU.
Tko piše zakone?
6. Predsjednik EU komisije sam odabire članove EU komisije! EU komisija sama bira predsjednika EU komisije!
Članovi Komisije imenovani su na mandat od 5 godina dogovorom između država članica, što mora potvrditi Europski parlament, dakle predstavnici građana EU-a. Na prijedlog svake države članice imenuje se jedan član Komisije (povjerenik) uključujući predsjednika i viskokog predstavnika EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. Ukoliko Parlament izglasa nepovjerenje, cijela Komisija mora dati ostavku. Takvi slučajevi su se i događali.
7. Zakone za EU komisiju piše 3.000 radnih grupa za koje nitko ne glasa i nitko ne zna tko su. Ispisano je već 100.000 stranica zakona preko kojih se građani polako privikavaju na novi robovlasnički sistem!
Ovo je netočno. Jer "komitologija" – sustav odbora koji djeluju pri Europskoj komisiji, nije uključena u pripremu zakona već u njihovu provedbu. Te odbore čine predstavnici država članica EU-a i Europske komisije. Više informacija na: http://europa.eu/legislation_summaries/glossary/comitology_en.htm
Inače u svim zemljama članicama proces rada na nacrtima zakona je povjeren pravnicima i stručnjacima, a ne izglasanim političarima. Riječ "robovlasništvo" u ovom kontekstu je čista floskula.
8. U EU možete glasati samo da biste izabrali zastupnike u EU parlamentu. Hrvatskoj je dozvoljeno samo 12 mjesta u EU parlamentu, koji trenutno broji čak 784 zastupnika!
Već je u pitanju/ komentaru broj 4 i 6 objašnjeno tko je i kako izabran u institucije EU-a. Predstavnici koje su birali građani ne sjede samo u Europskom parlamentu.
250.000 novih stanovnika 'juriša' na Dalmaciju?
9. EU parlament nema prava veta na zakone. EU parlament samo diskutira o već donesenim zakonima.
Europski parlament ima pravo veta. Naime, velika većina odluka u EU-u se danas donosi postupkom tzv. su-odlučivanja koji se temelji na načelu pariteta i znači da nijedna institucija (Europski parlament ili Vijeće EU) ne može usvojiti neki zakon bez pristanka one druge. Stoga, Europski parlament ima pravo zaustaviti prijedloge zakona.
10. Odluke poput rasprodaje svih hrvatskih nacionalnih bogatstava, naseljavanja Hrvatske, broja izbjeglica za prihvat, odlaganje radioaktivnog otpada, uzgoj GM kultura će se donositi bez pristanka Hrvatske!
Niti jedna odluka ne donosi se bez pristanka država članica. Sve države članice sudjeluju u procesima odlučivanja u tijelima EU-a.
11. BBC već sada savjetuje cijeli svijet da razgrabi hrvatsku obalu i otoke. Postoje planovi o naseljavanju 250.000 ljudi i to samo u Dalmaciji! Ulaskom u EU, Španjolska je naseljena s 5,5 milijuna useljenika, od čega samo 780.000 Rumunja, dok je Poljsku, nakon ulaska u EU, naselilo 60.000 Vijetnamaca. Tako će i Hrvatska dobiti stotine tisuća useljenika, pored 285.000 nezaposlenih Hrvata, gdje tzv. Kukuriku koalicija s HNS-ovom kozom već priprema teren za veliko useljenje Hrvatske ako dođu na vlast, dok druga HDZ-ova koza tjera Hrvate da rade vani!
Strahovi o masovnom naseljavanju Hrvatske strancima nakon ulaska u EU su neutemeljeni. Prema podacima Eurostata, radnu snagu u Europskoj uniji karakterizira niska pokretljivost. Danas svega 2 posto stanovništva radi u nekoj drugoj državi članici EU-a. Istraživanja iz 2006. i 2008. pokazala su da je svega 1 posto stanovništva iz "nove" Europe odlučilo migrirati u neku drugu državu članicu EU-a. Stoga se, primjerice, bojazan o "poljskom vodoinstalateru", koji će selidbom u Francuskoj preoteti posao francuskom kolegi, pokazala nakon proširenja Europske unije 2004. potpuno bezrazložnom.
Također, studija Ekonomskog instituta Zagreb ne predviđa da će doći ni do značajnog useljavanja ni do značajnog iseljavanja iz Hrvatske. Studija je dostupna na: http://www.eizg.hr/hr-HR/Pristupanje-Europskoj-uniji-ocekivani-ekonomski-ucinci-246.aspx
Što se ulaska stranih radnika (koji nisu državljani EU-a) na hrvatsko tržište rada tiče, Hrvatska će i nakon ulaska u EU biti u mogućnosti odrediti kvote radnih dozvola kao što to sad čine države članice EU-a prema Hrvatskoj i ostalim zemljama ne-članicama.
Rasprodaja zemlje
12. Lisabonski ugovor propisuje da se bilo koji državljanin EU može kandidirati za lokalne jedinice uprave ili mjesto u vladi bilo koje države članice. S obzirom na planove naseljenja Hrvatske, vaše lokalne jedinice ili uprave, gradonačelnici će biti birani iz redova stranaca koji će vas brojčano nadjačati nakon poplave useljenika, a koja će uslijediti upravo zbog hrvatske sačuvane ljepote kakvu je EU sebi već odavno uništila i hrvatskog Jadrana, najljepšeg mora na svijetu, koje bi takvom politikom useljenja stranaca postalo europsko, kad ne može biti hrvatsko. Ulazak u EU odgovara samo velikim članicama, ali ima katastrofalne posljedice na male. Hrvatska može biti prijatelj EU bez ulaska u EU! Može li to EU?
Državljanin zemlje članice EU-a koji živi u drugoj zemlji (a nije njezin državljanin), može se kandidirati samo na lokalnim izborima. Izbor za političke funkcije na nacionalnoj razini nije omogućen za strane državljane. Također, u pitanju/ komentaru 11 je već objašnjeno da "poplave" stranaca neće biti, pa ni straha da će nas stranci preoteti.
13. Hrvatska Vlada je potpisala ugovor o rasprodaji hrvatskih oranica i zemlje Europskoj uniji sedam godina nakon ulaska. Aneksom se Vlada obavezala da EU može jednostrano i poništiti taj ugovor već nakon tri godine! Ne zaboravite: riječ zemlja se često koristi u zamjenu za riječ država!
Sedam godina nakon pristupanja Hrvatske u EU, zadržat će se ograničenja na prodaju poljoprivrednog zemljišta, uz mogućnost produljenja toga roka za dodatne tri godine, te EU nije u mogućnoti jednostrano ukinuti ovo ograničenje. Tijekom prijelaznog razdoblja Hrvatska će moći razviti i osnažiti svoju poljoprivredu. Svrha ovog prijelaznog razdoblja je izbjeći da liberalizacija poljoprivrednog zemljišta izazove poremećaje na domaćem tržištu.
Također, to što će nakon 7 godina državljani EU-a imati mogućnost kupovati poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj ne znači niti da je Vlada potpisala ugovor o rasprodaji, niti da je automatski EU vlasnik tih zemljišta. Vlasnici ostaju hrvatski državljani koje nitko ne može prisiliti, ako oni to ne žele, prodati zemlju strancima.
14. Eventualnim ulaskom Hrvatske u EU, NE otvaraju se nikakve nove mogućnosti izvoza hrvatskih proizvoda u EU, a koje već nisu ostvarene kroz Sporazum o slobodnoj trgovini između Hrvatske i EU.
Ulaskom u EU ukidaju se carine između zemalja te će hrvatski proizvodi samim time dobiti lakši pristup tržištu EU-a.
Do kada će nam trebati dozvole za rad?
15. Eventualnim ulaskom u Europsku uniju bit će Vam zabranjeno zaposlenje u Uniji idućih 7 godina, dok se danas tamo možete zaposliti odmah, ako nađete posla pored njihovih 30 milijuna nezaposlenih.
To nije točno. Naime, svaka država članica može (ali ne mora) uvesti privremeno ograničenje u pristupu tržištu rada odnosno razdoblje tijekom kojeg će građani Hrvatske trebati radnu dozvolu za države koje su uvele to ograničenje. Ako se to i dogodi, 7 godina je najduži rok, a on može biti i kraći – 3 ili 5 godina. A ne mora ni postojati. Odluku o tome donose samostalno države članice.
U zadnjem proširenju jedino su Austrija i Njemačka odlučile zadržati prijelazno razdoblje od sedam godina dok su ostale države članice ili u potpunosti otvorile svoje tržište rada, ili su to napravile nakon dvije odnosno pet godina nakon ulaska tih država u EU.
16. Prema Lisabonskom ugovoru, ako bi vaša firma obavljala posao u EU, vaše plaće moraju biti hrvatske. Ukoliko želite studirati u EU, možete to i sada, ako vam roditelji to mogu omogućiti.
U EU-u ne postoji univerzalni europski model reguliranja plaće. Svaka kompanija samostalno odlučuje o iznosu plaća svojim zaposlenicima. Iznos plaća nije u nadležnosti EU-a.
Vezano za školovanje, ulaskom u EU građani Hrvatske plaćat će školarine jednake onima koje su važeće za državljane zemlje u kojoj se nalazi sveučilište ili će biti oslobođeni plaćanja školarine ukoliko i građani te zemlje istu ne plaćaju. Istina je da građani Hrvatske i sad mogu studirati u inozemstvu, ali ulaskom u EU će se šanse za stjecanje obrazovanja u drugoj zemlji EU-a povećati. Time će zapravo priliku za studiranje ili djelomično studiranje u inozemstvu dobiti i oni čiji roditelji nisu imućni.
Dug Hrvatske će narasti?
17. Sad bi se plaćalo Bruxellesu putem izdvajanja: 50 posto prihoda od PDV-a, plus 50 posto prihoda od hrvatskih carina, plus godišnja članarina od 550 milijuna eura, što je ujedno i cijena Pelješkog mosta koji EU inače brani graditi, jer se navodno ne uklapa u njihove vizure.
Europska unija se od 1970. financira vlastitim izvorima koji danas čine 99 posto prihoda EU-a. Riječ je o:
- doprinosu država članica koji iznosi 1,23 posto njihovog BDP-a (bruto domaćeg proizvoda), - 1,4 posto njihovog PDV-a (a ne 50% kako se tvrdi u gornjem tekstu) i sredstvima prikupljenim od carina na uvoz roba iz zemalja koje nisu članice EU-a, te od davanja na šećer. Ostali izvori prihoda su porezi na dohodak zaposlenika u institucijama EU-a, doprinosi država izvan EU-a koje plaćaju sudjelovanje u određenim programima EU-a, te razne vrste novčanih kazni određene zbog kršenja pravila tržišnog natjecanja.
Što se gradnje Pelješkog mosta tiče, odluka o tome hoće li se on graditi ili ne je apsolutno u nadležnosti Hrvatske. EU gradnju ne može zabraniti.
18. Eventualnim ulaskom Hrvatske u EU, hrvatski dug će enormno porasti. Primjer za to su države poput Portugala, Irske, Italije, Grčke, Španjolske koje Europska unija pogrdno naziva skraćenicom PIIGS (SVINJE), dok će izlazak iz EU značiti plaćanje do 30 posto jednogodišnjeg proračuna.
Upravljanje financijama je u nadležnosti države članice. Trenutno, EU nema utjecaja na zaduživanje zamalja članica jer svaka članica samostalno donosi odluku o zaduženju. Stoga, i njihov dug nema veze s EU nego s odlukama tih država.
19. Ako je hrvatsko zakonodavstvo sada usklađeno sa EU zakonodavstvom, čemu onda ulaziti?
Zato što će Hrvatska moći utjecati na odluke o tom zakonodavstvu. U suprotnom, bit će u položaju u kakvom je sada – da će ih usvajati a neće moći na njih utjecati.
20. Omjer ravnopravnosti Hrvatske u Europskoj uniji kao i mogući njen utjecaj u EU: Europska unija (500 milijuna stanovnika) – Hrvatska (4,3 milijuna stanovnika)
Naravno da je utjecaj zemalja u EU-u proporcionalan njihovoj veličini. Ali to ne znači da su male zemlje zakinute u EU-u! Primjera radi, Njemačka s 82 milijuna stanovnika ima 29 glasova u Vijeću Eu-a (1 glas na gotovo 2.830.000 stanovnika), dok Malta s 416.000 stanovnika ima 3 glasa (1 glas na otprilike 138.000 tisuća stanovnika). Hrvatska će u Vijeću imati 7 glasova (1 glas na nešto više od 628.000 stanovnika). I sve zemlje – male i velike, sudjeluju u donošenju odluka u EU-u.
