Vremena recesije su iza nas. Hrvatska se oporavila, no tek sada na vidjelo izlaze istine koje mnogi još uvijek pokušavaju prikriti. U godinama krize Vlada, na čelu s tadašnjim ministrom financija Ivanom Šukerom, nipošto nije željela priznati da je Hrvatska u recesiji. Ipak, u njihovim pokušajima uvjeravanja naroda kako je Hrvatska dobro i da će sve biti uredu, zapravo se nalazio velik dio istine jer tadašnja hrvatska kriza, kao što se danas vidi, nije imala previše veze sa svjetskom financijskom krizom iz 2007. godine.
Svjetske financijske (ne)prilike samo su poslužile kao opravdanje za veliku pljačku koja se događala u nekoliko prijašnjih godina, jer svjetska ekonomija, uključujući i gotovo sve države EU-a, odavno je oporavljena i ta tema više nije u fokusu javnosti, piše AlJazeera.
Nostalgija za recesijom
U trenutačnoj situaciji, dok državu potresa afera Agrokor, dok sve više mladih odlazi iz zemlje čija pravobraniteljica za djecu toj istoj djeci poručuje da uče strane jezike i bježe glavom bez obzira, dok nam Vlada sustavno donosi nove poreze i dok cijene nekontrolirano divljaju, počesto premašujući iznose koje za istu robu ili uslugu plaćaju građani najrazvijenijih država EU-a, razdoblja krize od prije deset godina možemo se prisjećati s nostalgijom.
Prije deset godina cijena goriva bila je niža za 20 posto, a cijena cestarine, primjerice, za više od 40 posto. Mnogi se sjećaju parole "Iz Zagreba u Split za tri sata", ali se malo tko može sjetiti da je tada cijena cestarine na toj relaciji bila 22 eura u jednom smjeru. Danas je 38 eura.
Troškovi prosječne potrošačke košarice danas su veći za 20-ak posto, a povećanje plaća nikad nije pratio rast cijena osnovnih životnih potreba.
Gotovo su sve usluge poskupjele, neke i više od 50 posto: prijevoz, čišćenje, ugostiteljske usluge i turizam (naročito nakon povećanja PDV-a), usluge u kulturi, rekreaciji, veterinarske usluge za više od 30 posto u proteklih desetak godina. Alkoholna pića, duhan i igre na sreću danas su skuplje i više od dvostruko. Poskupjelo je gotovo sve, a ono što je pojeftinilo (odjeća i obuća, telekomunikacijske usluge) uglavnom je pojeftinilo manje nego što je bio prosjek takvih pojeftinjenja u EU-u.
Što je sve poskupjelo?
Energenti su skuplji za otprilike 40 posto, a poskupljuju kontinuirano, što neminovno generira nova poskupljenja širokog spektra.
Voće i povrće poskupjelo je za otprilike 50 posto, meso za 10 posto, mlijeko i mliječni proizvodi za više od 20 posto, brašno, kruh i pekarski proizvodi za ogromnih 50-ak posto. Hrvatska je, prema procjeni UNESCO-a, treća u svijetu po zalihama pitke vode po stanovniku. Ali je poskupjela i voda za nevjerojatnih 50 posto!
Svakako najmonstruoznija poskupljenja jesu u području zdravstva. Ono što je nekad bilo besplatno i dostupno danas se naplaćuje. Naravno, uz trend poskupljenja. Prema Zavodu za statistiku, usluge u zdravstvu skuplje su za više od 30 posto, no, ako uzmemo u obzir da se kvaliteta tzv. besplatnih usluga kontinuirano srozava i da je sve više građana prinuđeno koristiti (pre)skupe usluge u privatnim klinikama i ordinacijama, onda to znači direktan udar na standard građana, a ne poboljšanje kvalitete života, kako neki tumače.
Prema istraživanju Eurostata iz 2016., samo na hranu i piće trošimo više od trećine primanja, dok je prosjek u EU-u samo 18 posto. Dobar primjer za to jest globalni trend pada cijena iz 2015., što je u razvijenijim zemljama EU-a izazvalo osjetna pojeftinjenja, međutim, kod nas se jedva osjetilo. Stoga ne treba biti ekonomski stručnjak ni pronicljivi vidovnjak da bi se zaključilo kako je ekonomski oporavak moguć jedino ako se osjetno poveća iznos minimalne, a sukladno tome, i svake druge plaće, piše AlJazeera.
