arti-201006180771006No, ta zlatna momčad mađarskog nogometa nikad nije postala svjetskim prvakom. Taj sastav mnogi su znali napamet - Gyula Grosics - Jeno Buzanszky, Mihaly Lantos, Jozsef Bozsik, Gyula Lorant - Jozsef Zakarias, Laszlo Budai, Sandor Kocsis, Nandor Hidegkuti - Ferenc Puškaš, Zoltan Czibor.
Bila je to momčad u kojoj su se igrači međusobno natjecali tko će dati više pogodaka, kao je slikovito opisao jednom engleski komentator, nakon što je 'autsajer' Mađarska na Wembleyu 1953. godina do nogu potukla Engleze sa 6:3. I u uzvratnoj utakmici u Budimpešti Englezi su krahirali, Mađari su ih istukli sa 7:1. Utakmica u Londonu proglašena je u Mađarskoj nacionalnim praznikom, a bila je to prva pobjeda jedne strane momčadi protiv Gordog Albiona na engleskom tlu.
Inače, ti isti Mađari, prozvani 'lakom konjicom' su u četiri godine, od 1950. do 1954. nanizali 33 utakmice bez poraza i kao najveći favoriti stigli na Svjetsko prvenstvo 1954. godine u Švicarsku. Kao olimpijski prvaci iz 1952. godine, Mađari su i u skupini svjetske smotre briljirali, pobijedivši najprije Južnu Koreju s 9:0, potom i Zapadnu Njemačku čak s 8:3. No, Nijemci su tada nastupili s pričuvnom postavm, nadajući seda bi tako mogli zavarati Mađare s kojima su se planirali susresti iznova u finalu. I Brazil je savladan u četvrtfinalu sa 4:2, golovi su postizani kao na tekućoj vrpci. I Urugvaj je pao u polufinalu, isto sa 4:2.
U finalu ih je, gle čuda, čekala baš Njemačka koja je prethodno nanizala pobjede protiv Turske 3:0, Jugoslavije 2:0 i Austrije 6:1. Igrala je te utakmice žudeći za još jednim srazom protiv Mađarske. Baš u finalu. Igralo se u Bernu i Mađari su već u prvome pooluvremenu poveli s 2:0 (Puskas i Csibor), slavilo se već na poluvuremenu u svlačionici, a u Budimpešti su ljudi izašlio na ulicu nakon što su stigle krasne vijesti s radio-prijemnika.
No, ubrzo je ta masa opet šutila kraj radio-prijemnika, jer su u prvih osam minuta nastavka Nijemci izjednačili (Morlock i Rahn). Njemačka upornost, koja se u povijesti svjetskih smotri pokazala poslovičnom. I onda u 84. minuti, Rahn je postigao pogodak za 3:2 Njemačke i najveću senzaciju svih dosadašnjih nogometnih utakmica. A Mađari su nakon 33 utakmice u onoj antologijskkoj, najvažnijoj u karijeri, doživjeli epski poraz.
Inače, nakon tog finala Mađari su odigrali još 18 utakmica bez poraza postavši prva momčad koja je svladala SSSR na njegovom terenu. Novu seriju prekinula je Turska 1956. godine, a zlatna generacija se raspala iste godine mađarskom revolucijom. Tad su Ferenc Puškaš, Zoltan Czibor i Sandor Kocsis pobjegli iz domovine koju je okupirao Sovjetski Savez.
Još nešto, znalo se da su nakon finala svi njemački igrači završili u bolnici zbog, navodno žutice. Mnogi su spominjali i injekcjie koje su dobijali u poluvremenu finalne utakmice s Mađarskom. Ma, tko te danas pita...
