Spektakl koji su tada priredili Hajdukovi navijači i u Splitu, Dalmaciji i Hrvatskoj, ali izvan domovine teško da će itko ikad nadmašiti. Priredbe, vatrometi, ukrašavanje, sve to bio je dio jednog velikog događaja koji su navijači splitskog kluba napravili spontano i s ljubavlju prema svom klubu.
S druge strane, sam klub je priredio utakmicu protiv praške Slavije, koja je bila bio uzor osnivačima kluba davne 1911. godine. Unatoč sjajnoj atmosferi na poljudskom stadionu nogometaši Hajduka tu su utakmicu - izgubili.
Nije to ipak zasjenilo veliku proslavu o kojoj su se raspisali i europski i svjetski mediji od kojih su se mnogi pritom dotakli jedne teme. Priče o nesrazmjeru (ne)kvalitete današnjeg Hajduka i lojalnosti njegovih navijača.
Hajduk već godinama proživljava krizu, sve dublju i dublju. Čak je i ta povijesna stogodišnjica dočekana u dotad najvećoj krizi, tih dana klub nije imao ni predsjednika, a umnogome se to osjetilo i na načinu kako su na Poljudu organizirali proslavu. Klub je tada posve zakazao, čak su navijači otvoreno pokazivali ljutnju prema prinudnoj upravi tada s Josipom Grbićem na čelu. I naravno, upravo su ti navijači sami izvukli stvar, klub je u proslavi bio tek – statist.
To što su prije godinu dana priredili hajdukovci zaista je bilo nešto posebno. Gorjeli su Split, Zadar, Šibenik, Dubrovnik, poljudski stadion tresao se od oduševljenja u iščekivanju utakmice protiv Slavije, a koreografija navijača s te utakmica našla je mjesta u brojnim albumima. Treba reći i da na popularnom svjetskom internet servisu sve vrvi od snimki nevjerojatne ponoćne bakljade.
Tako je bilo prije godinu dana. No, ako navijači tada nisu bili zadovoljni svojim klubom, nisu ni danas. Hajduk će i ove godine ostati bez trofeja, u Kupu je iznenađujuće eliminiran od slabašnog Zagreba, u prvenstvu debelo zaostaje za već šest godina nedodirljivim Dinamom.
U godinu dana od proslave Hajdukove stogodišnjice malo toga može zadovoljiti pristalice Hajduka. Klub se vodi recesijski, predsjednik Hrvoje Maleš koji se istaknuo raskrinkavanjem negativnih, korupcijskih pojava u našem nogometu, ne može, unatoč svom bankarskom iskustvu, pronaći potreban novac za toliko potreban preporod hrvatske nogometne institucije.
Uprava koja se bori s financijama posredno ima još jedan problem, sastavljanje momčadi. Teško je sastaviti momčad koja bi mogla parirati Dinamu, a da igrači istovremeno budu plaćeni nekih desetak puta manje od konkurenta kojeg se želi zbaciti s hrvatskog nogometnog trona.
Stoga, Hajduk teško u doglednoj budućnosti može očekivati rezultatske preokrete, a to će njegove navijače i dalje frustrirati, jer davati toliku podršku jednom klubu, a zauzvrat imati tako slabe rezultate ne daje ništa drugo doli frustracije.
Upravo je proslava stogodišnjice Hajduka koju su tako lijepo, organizirano i spektakularno priredili navijači splitskog kluba bila podsjetnik na velike dane našeg stogodišnjaka. Na dane kada je Hajduk davao po deset reprezentativaca, na dane kada je Hajduk osvajao prvenstva bez poraza, na dane kada je Hajduk dolazio do polufinala europskih kupova, na dane kada je Hajduk osvajao po pet domaćih kupova zaredom, na dane kada se beogradska nogometna mafija morala baviti sucima kako bi Hajduku uzimala naslove u produžecima utakmica od po sedam minuta...
Hajduk je bio veliki klub, a danas je, nažalost, samo sjena onoga što je predstavljao u europskom nogometu. I ona proslava, tako impresivna, bila je vapaj navijača za Hajdukom kakvog oni žele.
Ti isti navijači su osmislili i režirali jedinstvenu proslavu rođendana koja se vidjela, bez ikakvog pretjerivanja, i iz svemira. Stoga se u ovome vremeplovu podsjećamo brojke 100, sa željama da Hajduk bude kakav je nekad bio. Jak i moćan klub u europskim okvirima.
Pogledajte to slavlje, vrijedi se podsjetiti...
