Brazil nije bio prvi favorit ovoga prvenstva na kojem su svi mislili da bi Zapadna Njemačka mogla obraniti naslov, podsjećamo četiri godine ranije su u finalu nadvisili mađarsku 'laku konjicu'. No, Nijemci su zapeli već u skupini. Inače, nije bilo Talijana koji su ispali u kvalifikacijama od Sjeverne Irske. Ali, dobri su bili Francuzi koji su eliminirali Jugoslaviju, a u svojim redovima imali su i najboljeg strijelca prvenstva Justa Fontainea s 13 golova. To je i danas nedosegnuti rekord svjetskih prvenstava.
Brazil je imao sjajnu momčad, s vratarom Gilmarom i braćom Santosom, Djalmom i Niltonom. Garrincha je bio dribler koji je znao nanizati po pet-šest igrača, Vava i Zagallo su također bili nevjerojatne igračke veličine. U sastavu od 22 igrača bio je i mladi, 17-godišnji Pele koji je prigodu da zaigra dobio tek u trećoj utakmici skupine, protiv Walesa. Igrao bi on i prije, no imao je nezaliječenu ozljedu koljena... Moramo li spomenuti da je protiv Walesa pogodak odluke baš zabio Pele.
Zanimljiv je bio polufinale jake Francuske i Brazila. Naposljetku, Brazil je sjajnom igrom pobijedio čak sa 5:2, a Šveđani su u drugom polufinalu pobijedili aktualnog prvaka, Zapadnu Njemačku 3:1. Šveđani su pretpostavljali da bi se mogli oduprijeti Brazilu u finalu, no Brazil je zaista bio neprikosnoven, opet je dobio s 5:2, baš kao i u polufinalu Francusku.
Švedska je čak povela pogotkom Liedholma, ali onda je uslijedila brzopotezna serija, Vava i Pele s dva gola i Zagallo s jednom odveli su Brazilce do prvog naslova prvaka svijeta, Simonsson iz Švedske je samo popunio statistiku za konačnih 5:2. Pele je tu utakmicu odigrao u velikom stilu, a imao je tek 17 godina. S takvom partijom u finalu Pele je privukao zanimanje javnost i saznavši za njegove izvrsne partije u Brazilu malo-pomalo rađala se legenda o najboljem igraču svijeta...
