U ekskluzivnom interviewu za četvrti radijski program BBC-a, Redgrave je priznao kako mu se "po glavi motala želje za nastupom u Ateni 2004. i osvajanjem šestog uzastopnog olimpijskog zlata, no tada se prisjetio napornog i dugotrajnog zimskog treniranja i obaveza koje ono donosi i odustao".
Nakon zlata u Sydneyju, postao je prvi sportaš u povijesti modernog olimpizma koji je u istom sportu osvojio peto uzastopno olimpijsko zlato. Bio je kralj regatnih polja i u Los Angelesu, i u Seoulu, i u Barceloni, ali i u Atlanti. Samo se mađarski mačevalac s početka stoljeća Aladar Gerevich, sa šest uzastopnih momčadskih olimpijskih zlata, može pohvaliti bogatijom kolekcijom medalja s najveće sportske manifestacije. Upravo je 1996. najavio povlačenje poznatom izjavom kako "svakome tko ga zatekne u čamcu, daje dozvolu da ga ustrijeli". No samo četiri mjeseca poslije promijenio je mišljenje i krenule su pripreme za Sydney. . .
"Ne vjerujem da ću se baviti treniranjem. Treneri imaju
gotovo iste obaveze kao i sportaši, pa se stoga ne bi ni odvojio od čamca i staze. Opet, tko zna, kada se odmorim, možda me i ponese želja za takvom ulogom," izjavio je Redgrave, koji bi ovu godinu mogao okruniti i s plemićkom titulom.
Redgrave se rodio u Marlowu prije 38 godina. Prvi međunarodni nastup zabilježio je 1979., kada se na Svjetskom juniorskom prvenstvu natjecao u "lakom samcu". Godinu dana poslije dohvatio je svoju prvu svjetsku medalju, srebrnog sjaja, u juniorskom dvojcu na pariće.
U seniorske vode "uveslao" je 1981.godine, s posadom četverca na pariće, kada su Britanci osvojili osmo mjesto na svijetu. No pozornost britanske javnosti privukao je kao dio zlatnog četverca s kormilarom na Igrama u Los Angelesu. U toj je posadi bio i Andy Holmes, s kojim će Redgrave ubrzo poharati svjetske regatne staze.
Nakratko se vratio među lake samce, no na Svjetskom prvenstvu 1985. ciljem je prošao tek kao dvanaesti. Nakon toga potekli su "med i mlijeko", medalje su sustizale jedna drugu. 1986. uz pomoć Holmesa osvojio je svoj prvi naslov svjetskog prvaka, kao dio dvojca "sa". Nakon toga na Igrama Commonwealtha u Edinburghu zabilježio je "hat-trick", najsjajnija odličja u lakom samcu, dvojcu i četvercu s kormilarom.
Na Svjetskom prvenstvu 1987. oko vrata je objesio zlatno odličje u dvojcu "bez" i srebrnu kolajnu u dvojcu "sa". Bio je to uvod u drugo olimpijsko zlato. U Seoulu su Redgrave i Holmes bili najbolji dvojac "bez". Da sve ne ostane "samo" na tome, pobrinuo se u dvojcu "sa", u kojem je došao do bronce.
Nakon korejske epizode novi Redgraveov partner postao je Simon Berrisford. Na Svjetskom prvenstvu 1989. nova je kombinacija u dvojcu "bez" osvojila srebro. Zbog velikih problema s leđima Berrisford je nakon toga "ispao iz igre". Redgraveu se pridružio mlađahni Matthew Pinsent, no dominacija nije prekinuta. Na Svjetskom prvenstvu 1990. dvojac je doveslao do brončane medalje. Godinu dana poslije popeli su se na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja, uoči Redgraveova zatvaranja "zlatne olimpijske trilogije" u Barceloni 1992.
Sljedeće tri godine spoj mladosti i iskustva uspio je prigrabiti tri uzastopna naslova svjetskog prvaka. Na Igrama u Atlanti Redgrave i Pinsent obranili su titulu i tada je izrečena famozna rečenica o "dozvoli za ustrijeljenje". No otac troje djece vratio se na vodu, s četvercem "bez" osvojio je svjetski naslov 1997., pridodajući tome i titulu najboljeg u Svjetskom kupu.
U međuvremenu je "neuništivi Steven" saznao da boluje od dijabetesa, no to ga nije spriječilo u obrani svjetskog zlata u četvercu "bez" i 1999. i 2000. godine. U tim sezonama on i Pinsent u Svjetskom kupu ponovno su bili i više nego dominantni, ali prvi put nakon osam godina izgubili su jednu od većih utrka. U Sydneyju je uz pomoć Pinsenta, Tima Fostera i Jamesa Cracknella uz zlato u četvercu "bez" ušao u olimpijsku povijest.
Bez obzira gdje će "rođeni pobjednik" završiti, već se spominje pokušaj sudjelovanja na Londonskom maratonu, Steve Redgrave ostat će otočkom sportskom legendom.
