Mjera koja se koristi za uspoređivanje blagostanja među državama je Gross National Product (GNP) per capita tj. bruto nacionalni proizvod po glavi stanovnika. GNP-om se izračunava koliko se proizvede u jednoj državi po glavi stanovnika tj. koliko jedan stanovnik proizvede u određenom vremenskom razdoblju.
GNP se dugo koristio kao mjera za određivanje nacionalnog bogatstva, međutim, danas ekonomisti smatraju da taj faktor ne pokazuje realno stanje, tj. da daje neprecizne rezultate. Za uspoređivanje GNP per capita u različitim državama potrebno je koristiti jednu valutu.
Većina međunarodnih institucija, kao Svjetska banka, koriste u tu svrhu američki dolar. Ali to upravo može dati krivu sliku o tome koliko jedna osoba u određenoj zemlji može stvarno kupiti u nacionalnoj valuti. Osim toga, fluktuiranje nominalnih vrijednosti nacionalnih valuta smanjuje kredibilitet podataka.
U potrazi za rješavanjem ovog problema ekonomisti su se okrenuli alternetivnoj mjeri tzv. faktoru Purchasing Power Parity (PPP) tj. paritetu kupovne moći. PPP mjeri cijenu Ťkošarica dobara i uslugať među zemljama. Ovo mjerilo daje bolju sliku kupovne moći i državnog blagostanja. Međutim i PPP ima svoje loše strane. Kritičari napominju kako Ťkošarice proizvoda i uslugať nisu uvijek direktno usporedive. U nekim državama usluge poput zdravstvene brige su besplatne, dok su u drugim državama to privatne usluge.
T.J.
