U četvrtak 12. kolovoza u jutarnjim satima napustio nas je Velimir Kljaić, rukometni izbornik koji je sa sjajnom generacijom igrača 1996. godine u Atlanti iskovao prvo olimpijsko zlato za Hrvatsku od njezine samostalnosti.
Rođeni Šibenčanin najveći je dio svoje karijere proveo u Zagrebu, gdje je vodio i muške (Badel 1862 Zagreb) i ženske (Lokomotiva) klubove, ali godinama je bio uspješan trener i u njemačkoj Bundesligi.
Popularni Kljun već se duže vrijeme borio s opakom bolešću. Kao i na klupi, bio je 'fajter' i odbio se predati, no kada se činilo da je pobijedio rak pluća na neodređeno vrijeme, bolest se iznenada vratila. Stanje mu je naglo pogoršalo i u četvrtak u jutarnjim satima u 65. godini izgubio je bitku za život.
Povodom njegove smrti, član MOO-a u Hrvatskoj Antun Vrdoljak, predsjednik i glavni tajnik HOO-a, Zlatko Mateša i Josip Čop uputili su obitelji Kljaić i Hrvatskom rukometnom savezu telegram sućuti:
"Na Olimpijskim igrama 1996. godine, pod maestralnim vodstvom Velimira, hrvatski rukometaši su ostvarili dugo sanjani san. Po prvi put od osamostaljenja Hrvatske osvojena je zlatna medalja, prvi put se na OI čula hrvatska himna. Povijesni je to trenutak hrvatskog sporta, trenutak ponosa i neizmjerne sreće. Velimir je svojim znanjem i iskustvom, ali i osobnošću, ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj rukometnoj obitelji, ali i hrvatskom sportu uopće, kojem je nesebično davao cijelog sebe. Zauvijek će ostati u našim srcima i mislima. U ime hrvatske olimpijske obitelji i naše osobno, izražavamo duboke izraze sućuti."
Velimir Kljaić je rođen 10. veljače 1946. u Danilu kraj Šibenika. Čitav svoj život posvetio je rukometu, kao igrač, a potom i kao trener.
Ljubiteljima rukometa najviše će ostati u sjećanju kao izbornik hrvatske reprezentacije koja je na OI 1996. u Atlanti osvojila zlatnu medalju, prvo zlatno olimpijsko odličje za hrvatski sport nakon osamostaljenja Hrvatske.
Trenirao je brojne klubove u Hrvatskoj, Austriji i Njemačkoj. Bio je trener poznatih hrvatskih klubova Zagreba i Medveščaka. Sa Zagrebom je igrao finale Lige prvaka 1998. i 1999., te je osvojio domaće prvenstvo i kup 1999.
U Njemačkoj je radio kao trener 18 godina. Počeo je u Nürnbergu (1984-1988), a zatim je vodio Wallau-Massenheim (1988-1992), Groswallstadt (1992-1994), TUSEM Essen (1994-1996), te ponovno Wallau-Massenheim (1996-1998).
Sa klubom Wallau Massenheim godine 1992. osvojio je njemačko prvenstvo i kup, te Kup EHF-a, i te je godine proglašen najboljim rukometnim trenerom u Njemačkoj.
U Njemačku se vratio 2004., te je bio trener Minden-Hannovera (2004-2005), Gummersbacha (2005-2006) i Nettelstedt-Lübbeckea (2007-2008).
Bio je i izbornik Egipta te Kuvajta.
